7. turnir ove školske godine u O.Š. 'N.Hribara' Velika Gorica – 15. 11. 2005.
Utorak; Hriba. Koliko će nas danaas biti?
Stigao sam dosta ranije. Ove godine se u ovom turnusu igra u učionici prvoga razreda u prizemlju. Lovro je stigao prije mene i pomaže mi u pripremi za rad. Stiže i Eugen, pa Domagoj, a i Marko je ubrzo tu. Svi su oni iz jutarnjeg turnusa. Zanima ih ova igra. Razmišljam kako bi nas danas moglo puno biti, jer još nije zvonilo i učenika popodnevnog turnusa još nema.
Odzvonilo. Stigao je jedino Filip iz Kvaternika. Najavio je još jučer u Habdi, da će ovamo doći, a ujutro me zvao i telefonom. Odlučio je ići na turnire po svim školama, kao i na vikend-turnire. Izgleda kao da želi nadoknaditi godinu i pol neigranja. Samo naprijed Filipe. Na ovaj način će se i snaga igre promjeniti, a time sigurno i kyu.
Bilo je samo šestoro u natjecanju. Igralo se prvo svak sa svakim, za što je potrebno pet natjecateljskih kola. Nakon toga odigrana su još dva kola tzv. 'play off' po švicarskom sistemu za sve. Ukupno je to bilo sedam kola. Kyuevi su međusobno igrali go na 13x13 uz prednosne kamenove za rezliku u kyuevima podjeljenoj s tri. Interene kategorije su sve svoje partije igrali atari-go uz uvjet za pobjedu po broju zarobljenih kamenčića kakova im je kategorija.
Pogledajmo što se sve zbivalo.
1. Filip Klarić 12. kyu, 14 bodova 2. Domagoj Kralj 25. kyu, 10 bodova 3. Stjepan Švigir 22. kyu, 8 bodova 4. Lovro Blagaić 25. kyu, 5 bodova 5. Marko Grdenić 2. interna kategorija, 3 boda 6. Eugen Pećarić 3. interna kategorija, 2 boda
Nove kategorije: 3. interna kategorija: Marko Grdenić
Filip, najjaći go-igrač Kvaternika, je prošetao današnjim Hribinim go-turnirom. Pobjedio je u svim partijama. Bila je to još jedna crvena diploma za Filipa.
Stjepan se pomalo trudio, ali se iznenadio razvojem. Filip ga je prizemljio već u prvom kolu. U četvrtom kolu je igrao s Domagojem, koji je standardno opasan. Igrali su partiju u kojoj u kraju odlučuje ko za veliku Domagojevu grupu. Stjepan ima dobitak. Uzeo je ko, a Domagoj nema dovoljno jake prijetnje. I pored toga griješi i kaže: 'Pass', a Stjepan umjesto da uzme grupu, izjavljuje također 'Pass'. Htjede i Domagoj, ali tada ja kazujem da to ne može, jer partija nije završena niti odlučena. Čude se obojica i tada Domagoju sijeva i uzima ko. Stjepan sada treba odigrati neku ko-prijetnju i igra bezvezno u protivnički prostor, a imao je prijetnju na granici odluke o partiji. Obojica nisu razumjeli poziciju. Igraju brzo uz samo poneko razmišljanje. Pitam Stjepana: 'Zašto si igrao tako?', a on sliježe ramenima. Veli: 'Nekaj sam razmišljal.' To je u redu, ali vrijedi o tome i razgovarati, da malo uskladimo misli. Lijepo si ja to razmišljam, ali većina njih nekuda juri. Kao da će im vrijednosti pobjeći. Ne vide da su vrijednosti tu uz njih cijelo vrijeme. Malo samo stati i pokloniti im pozornost. Djeco, brzina vam nije saveznik u ovoj igri, a i puno drugih situacija. Štefek, dobro je da si nekaj razmišljal, ali nemoj potom bubnuti bez veze. Osim toga tu sam i ja, a i Zvonko koji puta. Pitaj nas; kazati ćemo ti što vrijedi i zašto. Vrijedi i za sve ostale.
U ovoj, za njega jakoj, konkurenciji Marko je ipak pokazao, da može na veći zadatak i prelai u 3. internu kategoriju.
Evo goa ponovo u Hribi slijedeći utorak, a možda će netko iz Hribe doći i na subotnji vikend-turnir u Centar.
Izvjestio Mladen