Neki znaju, a neki ne znaju što je to točno baby blues. Kažu da je to pomalo depresivno stanje u koje zapadnu novopečene majke. Samo, što je o mojem konkretnom slučaju u baby bluesu nije friška majčica, nego moj dragi. A dijete čak i nije njegovo. (Bože, nadam se da nije, nisam o tome prije razmišljala?!)
Naime, naši dragi prijatelji su dobili bebača, danas popodne, i naravno da su vrlo sretni i ponosni, jer iako bebu još nisam vidjela, sigurno je najslađe stvorenje na svijetu. I najvoljenije i najželjenije.
I to je krasno.
A ono što nije krasno je da se moj dragi danas pojavio sa baby blues izrazom u očima, i ja sam znala što slijedi. Naša rasprava - i ja želim jedno takvo - nije ni vrijeme ni mjesto- ako tako razmišljaš nikad neće ni bit- pa nije NIKAD, samo ne SADA- pa ne kažem sada, samo jednom- pa i ja kažem jednom, al ne sada- ali uvijek ćeš naći neki razlog protiv- ne UVIJEK samo SADA........i tako ukrug
(Neznam jel netko ovdje vidi uzorak??!)
Izluđuje me to. Kao kad klinac želi novu igračku. I svaki put kad vidi da je neko drugo dijete ima....raspad sistema. Ne znam zašto mi to radi. Ispada da sam djecomrzac zato jer se želim zaposliti i ostvariti neku financijsku stabilnost prije nego osnujemo obitelj. Mislim da je stvar u njegovom odgoju, patrijahalna familija sa naglašenim obiteljskim vrijednostima. Što možda dobro funkcionira na papiru, ali i ja imam svoju glavu i, nažalost, drugačije mišljenje.
A da ne spominjem suptilne pokušaje od strane svekrve - a kad vi mislite jedno takvo? Vrijeme ide, znaš?
I moja omiljena i često korištena- nikad nije pravo vrijeme, da smo mi čekali pravo vrijeme...
Molim samo komentare potpore, strašno sam isfrustrirana..
Post je objavljen 15.11.2005. u 21:08 sati.