Vec danima me muci nostalgija. Nista novog za mene. Nakon sest godina provedenih u Americi nostagija je postala dio moje rutine. Dodje na nekoliko trenutaka, nekad nekoliko dana, i onda se samoj sebi nasmijem i nastavim dalje sa zivotom. No ovaj put je drugacije. Vec me duze vrijeme drzi i koliko god ja pokusavala izbjegavati razmisljati o kuci, te misli su uz mene stalno. Izasla sam danas iz ureda da udahnem malo svjezeg zraka. Sredina je Studenog i zrak mirisi na jesen. Ovdje je jesen neobicna. ja sam navikla na osjecku jesen. Dugi tmurni dani kada kisa nikako ne prestaje. Ovdje se dogodi pljusak i to je to. Nedostaje mi jesen. Nedostaju mi boje lisca koje se mijenja, nedostaju mi vjetrovi sa Drave, miris pecenog kestenja...
Nisam vise djete. Prosle su one godine kada sam naivno mislila da mogu u zivotu raditi sto god pozelim. Ove godine ovdje samo su mi pojacale zelju da se vratim kuci, budem u blizini onih koje volim. Sestricna mi se udala prije nekoliko mjeseci. Ona je moja najbolja prijateljica. Jedina osoba koja zna sve moje tajne. I ja sam svadbu propustila. Sestra mi uskoro puni 18 godina. kad sam ja otisla od kuce bila je balavica od svojih 13 a sada je djevojka koja izlazi, pije, pusi, plese. Uskoro ce krenuti na fakultet. A ja sve to propustam.
Mozda ja nisam snazna koliko sam mislila da jesam. Mozda ovo ipak nije za mene. Mama kaze da se ne vracam, da u Osijeku nema buducnosti. A sto mi vrijedi buducnost ovdje ako nemam ljude koje volim kraj sebe?
Fale mi kave sa prijateljicama, odlazak na trznicu subotom ujutro, fini nedjeljni rucak kada se jos trijeznis od veceri prije. Fale mi vecere sa obitelji, blagdani za koje uopce nemam osjecaj da vise postoje.
Fali mi Drava i kafici koji su se naredali jedan kraj drugoj. Fale mi djeca koja se igraju pod mojim prozorom i zbog kojih ne mogu spavati.
I onda pitanje dodje: sta je vaznije? Jos uvijek ne mogu odluciti. Glavna teza oportunitetnog troska u ekonomiji je da se moras odreci necega da bi dobio nesto drugo. Sta je meni ovdje oportunitetni trosak? Cega da se odreknem? Da se odreknem Osijeka i zivim u Americi gdje se nikako ne mogu naviknuti na nacin zivota? Ili da se odreknem Amerike, gdje imam bolju mogucnost da uspijem u zivotu i vratim se kuci, gdje mi je srce, gdje mi je obitelj i grad u kojem sam odrasla?
Post je objavljen 15.11.2005. u 16:37 sati.