Dragi citaci ovog mog bloga,
sigurno ste se nebrojeno puta u svom zivotu susreli barem s rijecu "ovisnost" ako ne i s konkretnim oblicima ovisnickog ponasanja.
Kako danas droga, alkohol i omrazene mi cigarete nisu vise vodeci razlog ovisnosti, mislim da bih mogla napisati nesto svoje na tu temu, a da opet ne spominjem gore tri tzv. velika vraga.
Kladionice i kompjutori. HA! Znala sam, sto posto sad je vecini pred licem izjava - kaj meni sad ova tu kokosh soli pamet o ovisnosti o kompovima i kladionicama. Kaj ona, baba jedna, plavusha, ima meni solit pamet kad ja znam da nisam ovisan/ovisna jer mogu prestati kad hocu. :) Nda, to su rekli i oni koji su od svojih ovisnosti umirali, pa ne vidim bas nekog ucinka.
Kladionice i kompjuterske igrice odgovorne su danas za sve vise i vise razvoda, za sve vise i vise otudjenja kako bracnih partnera, tako i prijatelja, ekipe, djece i roditelja... ma cijelo drustvo se otudjuje. Citam u jednom hrvatskom tjedniku kako mladi zaradjuju igrajuci igrice. Sve je to lijepo, no kao bivsa ircerica i bbserica, jako dobro znam kako ljudi mogu postati ovisni o magicnim kutijama zvanim kompjutor.
Danasnja posast zove se WOW - iliti World of Warcraft. Isprobah igricu jer mi je grafika bila lijepa oku, prica zanimljiva, igranje zabavno, no kao sto je ocito - nisam toliko ogrezla u igru da je ne bih ostavila nakon cca mjesec-dva igranja. Frend mi je poslao pozivnicu za 7-dnevno besplatno igranje i iskoristila sam ju naravno (alo ekipa, pa besplatno je :) ). No dalje, nope. Vise volim blebetanje uzivo, gledanje filmova uz opaske gledatelja, druzenje s razlicitim karakterima koji mi obogacuju ovo moje postojanje, od sjedenja pred kompom. Dovoljno mi je sto pred kompom sjedim 9 sati svakog radnog dana, nemam neku osobitu potrebu sjediti i doma.
Cemu mi danas sluzi komp? Kada bih rekla "ne igram se nikada!" to bi bila cista i besramna laz. Igram se dakako, volim i BG i NWN i Vampire: Bloodlines, no ne igram ih od jutra do sutra. Odigram povremeno nesto i to je to. Isto je bilo i s Civilizacijama i slicnim igrama - htjela sam vidjeti kuda me moja "bolesna" masta moze dovesti :) Hoce li luda krava unistiti cijeli kontinent ili ce moja tiranija prva poslati ljude u svemir? :) Sve je to igra, no kad ugasis komp ne zivim likove koje sam vodila u igri. Jasno razlucujem stvarnost od igre, no sve vise i vise primjecujem kako ljudi postaju ovisni o igrama.
Kako se manifestira ta ovisnost? Zanemaruju svoje partnere/partnerice u svim pogledima (sex postaje opcija koja se nuzno ne mora upraznjavati, obiteljske obveze odgodive, itd itd), zaboravljaju prijatelje, radije dane i noci provode u haracinama u virtualnom svijetu od druzenja s ljudima od krvi i mesa u ovoj nasoj sarolikoj realnosti.
Ima li tome lijeka? Mislim da ima, ali on je okrutan - zauvijek prestati igrati sve igre koje bi mogle izazvati ovisnost, sto u prvom redu znaci bilo koji oblik online igranja. Zasto ovako drasticne mjere? Jer ovisnost je bolest, a bolest se ne moze lijeciti bijegom od realnosti i suocavanja s problemom, vec upravo suprotnim - suociti se sa svojom slabostima, postati svjesni da su one dio naseg karaktera i krenuti smjerom koji znaci maknuti se od izvora zaraze i ovisnosti.
Sigurna sam da u svojoj okolini imate ovakvih primjera, no ono sto bi me zanimalo - znate li za ikoga tko se izlijecio? Gledam propale brakove, propadajuce veze, otudjivanje prijatelja - a za sve je kriv WOW :( Moze li jedna igra imati toliki ovisnicki utjecaj na odrasle ljude, jer osobe o kojima govorim nisu djeca, vec odrasli.....
Post je objavljen 15.11.2005. u 16:04 sati.