a onda je čitala:
Mormy ga je netremice gledao u oči,
na onaj svoj način koji nikome ne oprašta,
jer nitko nije imao takve oči - tako lijepe -
i nitko te nikada nije netremice gledao
na taj način kao što te on gledao.
I šutio je.
To je takoreći bio korolar toga jedinstvenog pogleda:
šutio je.
Uvijek. Otkako je stigao u Quinnipak rekao je možda
stotinjak riječi.
Promatrao je, kretao se metodičnom sporošću i šutio je.
Imao je jedanaest godina,
ali nosio ih je na posve osebujan način, posve njegov.
Činilo se da živi u svojem osobnom akvariju,
u kojem riječi ne postoje,
a vrijeme je krunica što se strpljivo i brižno niže.
Nešto je u Mormyjevoj glavi bilo komplicirano.
Možda bolesno.
Nitko nije znao, nitko nije mogao znati.
Dugo je zamišljala Mormya...i sebe... u svom osobnom akvariju,
u kojem riječi ne postoje.
Post je objavljen 15.11.2005. u 15:32 sati.