..Kako je nekada teško pobjeći od svakodnevnice koja se poput pauka koji plete mrežu obavija oko naših života...Zato mi se čini da veoma često kada se nadjem u ovom prometnom kolapsu, pa i onom virtualnom, a da ne kažem onom najosjetljivijem...ljubavnom...dodje da podjem u šumu..kako bih osjetio život..kako bi duuboko udahnuo i ispio srž života..kako bih pokušao pobjeći od svih svakodnevnih stvari koje sam život nisu, a ne da nekada kroz pet, deset, dvajest godina zapravo shvatim da živio nisam..
Post je objavljen 15.11.2005. u 15:07 sati.