tmurno jutro.
prespavala sam prvo predavanje tako da sam pijem kavu doma i čekam podne i pol da krenem na drugo. neda mi se.
na radiu sam čula jetovu - look what you've done.
prekrasna mi je pjesma. ništa novo, al volim takve stvari.
pjesme koje me natjeraju da reagiram. bilo kako.
muzika. volim je. i vjerujem, da danas, koliko toliko slušam dobru muziku.
al nisam uvijek.
sa sedam- osam godina sam slušala guns'n'roses. ne svojim izborom, nego zbog starijeg susjeda. ako sam se htjela s njim družit trebala sam slušat gunse. a šta sam ja kužila onda, sa svojih sedam? pa sam ih slušala..
u svemu tome ne spominjem vrtičke pjesmice i tajči. pa ko to nije slušao??!
u višim razredima osnovne sam imala tri najbolja benda.. pogađate?? slušala sam sve što vole mladi ;))) i to backstreet boys, spice girls i the kelly family.. hehe (probajte vi u šestom osnovne bit drugačiji i ne priklonit se okolini!). da, da, znam šta sad mislite i vidim vaše podsmjehe s druge strane ekrana!
bez brige, svjesna sam svojih kikseva!
kasnije sam iz svoje grupice izbacila backstreet boyse (jer to više nitko nije slušao, nisu više bili in) i ubacila no doubt. jer sam u to vrijeme znala samo jednu njihovu pjesmu, a koju nego don't speak.. šta da vam kažem, njih znam poslušat i danas, ok su mi. danas znam više od jedne njihove pjesme.
u prvom srednje (ne, spice girls i the kelly family se nisu vukli do prvog srednje) sam upoznala jednog dečka, zaljubila sam se. on je slušao bon jovia. i ja sam ga slušala. stvarno sam voljela bon jovia. bio je sexy (još je!), imao je sexy glas, a ja sam bila pravi mali zaluđeni fan. do drugog srednje. iako još imam sve bon jovieve albume i još ih znam poslušat.
u drugom srednje sam se opet vratila gunsima i otkrila placebo! to je bila prekretnica mog ukusa u glazbi. koliko smo ja i matterial sati potrošile na obožavanje briana molka i benda mu.to je bilo bolesno.. pravi fanatizam!
početkom trećeg sam upoznala insomu, koji je vjerojatno svjestan toga da je pokrenuo moju glazbenu revoluciju i da me glazbeno dalje odgajao! ;)))
otkrio mi je manic street preachers , radiohead (kojeg sam mrzila do tad) i ine britanske bendove, kao i bend u kojem svira the orange strips, na čemu sam mu veoma zahvalna.. di bi ja bila, još gore, šta bi ja slušala da nema njega! ;))) .
osim toga, imam jednu svoju granu na koju nitko nije utjecao, nego sam je sama oblikovala, tipa deep purple, black sabbath, pink floyd.. držim neku ravnotežu između tog starog rocka i modernog britanskog pop rocka i ne znam šta mi je draže!
evo, to je ukratko razvijanje mog ukusa u glazbi, onako ugrubo i sažeto.. nisam napisala puno toga, tipa linkin park, mojih mjesec dana "uživanja" cajki (hehe), razne manje upečatljive girl i boy bendove, domaćice...
a ovo na slici u postu ispod su spiritualized. nitko se nije ni potrudio, a oni koji bi to znali nisu trenutačno na blogu. :((
Post je objavljen 15.11.2005. u 11:25 sati.