Skoro prije deset godina. Rano poslijepodne. Tvrđa. Odrađujem smjenu. Lokal prazan. U dijelu malo odvojenom sjede dvije srednjoškolke. Pobjegle cure sa sata i sada, slobodne i rasterćene, vode razgovor ugodni.
Ja čulim za šankom,mrdam nešto oko čaša, kada ulazi ON.
Bio je to čovjek šezdesetih godina,visok i koščat. Sada se više ne sjećam jesam li primjetio prvo njegovu dob i konstituciju ili ONO po čemu ga i danas pamtim. Kažu da je prvi dojam najbitniji pa će biti da sam ipak ONO primjetio prvo.
Nos.
Kakav je to nos bio. Mislim da tako nešto nisam u životu vidio, a možda ni na filmu. Eventualno crtanom. Mrcina duga i zašiljena. Više nego pristojno orošena popucalim kapilarima. Čovjek se izgleda navikao na svoj po-nos te mi je tumačio kako je nekad bio boksač te da nema u njemu hrskavice. Pritiskao ga je rukom, savijao, gnječio i uvrto. Nos je išao u svim smjerovima, ali čim bi ga pustio bila bi to opet prava mrkva. Kao one lutke što iskaču iz kutije.
To je kod mene izazvalo neviđenu pažnju. Ima li on stalnu erekciju nosa?!
Šta ga drži tako dugog tako uspravno?!
Trebam li spominjat da je razgovor prolazio u pravom odnosu gost - konobar. On je pio, a ja sam radio. Znate, ja ne pijem dok radim.
Kad smo završili sa sportsko - anatomskim temama, a on završio sa svojom prvom cugom, priča se nastavila, kako to i inače biva med muškima, o ženama.
- Eee, dok sam ja bio mlad.. ova današnja mladež nije nizašta.. ja bi sad odma ošo kod one dvije..joooj.. e da su mi tvoje godine..-
Fiksiranog pogleda sam malo klimao glavom, malo se branio da su premlade, da mi se ne sviđaju… uslužio ga.. i razgovor se nastavio.
- Znaš li ti da sam ja iz baranje, sela četrdeset kilometara udaljenog od osijeka, dolazio biciklom na ples u dom gdje je danas željeznički kolodvor? -
Mislio sam si - pa jel to moguće ? - meni se ne da ni do trgovine biciklom, s druge strane znao sam za kretene koji su nedavno išli pješke do Bizovca i ne tako nedavno prepješačili dobar komad Slovačke. Da sam onda znao da se može do Sirije biciklom još bi ga i prezrivo bio pogledao.
- A je se onda živjelo. Šta smo sve radili. Znaš li ti mali kak ćeš znat nosi li cura gaće na plesu ili ne nosi? -
Znao sam da podvirivanje nije pravi odgovor pa sam ga prešutio.
Ne dobivši odgovor, moj gost je nastavio.
- Poneseš ljute mljevene paprike i onda dok se pleše kolo bacaš kriomice po podu. Pa kad se ta prašina digne, ženske koje gaća nemaju počnu cičat i vrištat.. peče ta paprika ko vrag.. -
Ovo sigurno nije moguće.
-Niš ti ne znaš. Aj kak ćeš doć do cure ako ona tebe ne želi?-
Davno sam bio odusto od davanja odgovora. Točio sam naručenu cugu i slušao.
(hranjo, sada znam zbog čega ti se nisam čudio što piješ - toliko).
Pitavši me to gurne prst u grlić pivske boce i reče neka i ja gurnem prst unutra ako mogu. Odgovorih da ne mogu, a on će prosvjetiteljski na to:
-Normalno da ne možeš ako ti ja ne dam.
E, tako ti je i sa ženama. Ako ti ona ne otvori ulaz ne možeš nasilu unutra.
Žene su te koje biraju.-
Ovo bi zadnje potpiso.
Ono prije ne mogu isključit.
U nos sam siguran.
Šta je zapravo?
hija
Post je objavljen 15.11.2005. u 11:25 sati.