Marketing
Morri is alive...
Na početku samo da kažem što se kod mene događalo u zadnje vrime ->a eto,niš posebno.Bila sam u subotu na Šalati s Lucijančanima i baš smo se pošteno nasmijali klizačkim umijećima pojedinih osoba…Bilo je ok,malo smo se zabavili,popričali,glupirali (ispričavam se svim građanima koji su bili u jedanaestici oko pol 7)…(i nisam stigla na net,također isprike!)
Dio ZABRANJEN deckima(samo zato što će vam bit dosadno,ženske spike)-----ŕU nedjelju sam bila na Zlatnoj pirueti (ako ste kojim slučajem u ned gledali 2.prog. u 16 i 10,niste me mogli fulat,bas me zumirao:)) i vidjela mog idealnog «muškarca».Tog dečka sam već opazila na telki (točnije Športerici-da,da jedna rockerica gubi vrime na to:)),vidjela ja da genijalno kliže (i to na rock)al ono,nisam obraćala osobitu pažnju na njega.i eto ti danas na početku programa-on.Najava prije njega-«Evo jednog fenomenalnog klizača za kojim vrište curice a bakice padaju u nesvijest-Josip Gluhak!»…Traperice,crna majica,košulja i svezana marama;duga svitlo smeđa do plava kosa,visinu nažalost ne mogu pogodit,al viši je:).
A kad sam čula pjesmu mene skoro šok strefio.E tip je fenomenalan.Čisti skokovi,bez pada,a tek curke da vidite kako se vrti;a pogotovo kako skida i baca košulju…a klinke vrište…:)
Rocker,izvrstan klizač (bar bi se neki tip mogao malo brže klizat samnom jer iz mog društva nema takvog:)-ma to mi je dovoljno.Ajme strave,ja se zaljubia na prvi pogled…:))
Kao sto sam rekla,ovo će mi biti najdraži post jer ga pišem s velikom ljubavlju…:
Svatko je čuo za Doorse (iskreno se nadam) i poznaje ih kao svjetske legende pa tako i ja.
Stari mi ih je spomenuo desetak puta al ja nikad nisam obraćala pažnju na njih;znate ono,klinka (ok,još uvik jesam,al malo veća i zrelija:) pa ludi za J.Lo,Pink,Bustedom i tim (sada mi) sranjima;ma kakvi Doorsi,kaj su oni,jazz?!<-nisam imala blage.I onda neka faza kojom me «zarazio» frend (sad već stariji srednjoškolac).I ja ono,kako bi ispala normalnija,zrelija,počela slušat Linkin park i SOAD (da ne bi bilo,i još ih danas znam poslušat).I taj neki mix svega i svačega,tada objašnjenog pod rock me povukao.
I jednog dana kod ujaka otkrila neke cd-e i počela «tonut» sve dublje prema starom rocku i punku koji su me pretvorili u nešto,ukratko,stvarnije i potpunije.U toj sam glazbi otkrila sebe-ne zbog đira,ajd svi slušaju,idem i ja da se malo pokažem već ono,luda sam uz te zvukove,jebeno se osjećam.Sad sam otišla krivim putem…Ugl.počela sam bit ovisnik o nekim grupama od kojih me najviše fasciniraju Doorsi ili,bolje rečeno,sam Morri.
Sjećam se,1.njihova pjesma koju sam čula je bila Hello I love you i totalka sam se zarazila njome,jos dan-danas mi je najbolja.Kad čujem onaj dio – «She's walking down the street,blind to every eye she meets…»ja se raspametim…
S vremenom,čitajući Morrisonove knjige (film još nisam gledala jer ga ne mogu nigdje nać,a sve bi dala za njega) razmišljala sam o njemu kao savršenstvu,mom idealu,iscjeljitelju…
Možda ima (kako bi neki rekli) malo bolestan um al on je jednostavno bio takav,moćan razmišljanjima,svemoguć riječima…
JAMES DOUGLAS MORRISON rođen je 8.12.1943. u Melbourneu,Florida,a umro 3.7.1971.u Parizu i pokopan u istom gradu na groblju Pere Lachaise,pored Victora Hugoa i Chopina,a u osmrtnici kojom je ustanovljena Morrisonova prerana smrt u rubriku zanimanja upisana je samo jedna riječ – pjesnik .
Morrisonov odnos prema roditeljima-uz onaj Boba Dylana-nije bio savršen.Morrison je svoje roditelje proglasio mrtvima iako su mu brat,sestra i majka povremeno posjećivali nastupe.
1961.maturirao je na George Washington High School;1964.upisuje se na kazališni odsjek U.C.L.A.-a;1965.susreće klavijaturista Raya Manzareka s kojim će,uz Johna Densmorea i Robbieja Kriegera oformiti jednu od najznačajnijih grupa u povijesti rocka – The Doors .
Jim je bio dva umjetnika u jednoj osobi,vatreni i strastveni pjevač (pjevao je toliko dugo da je publika morala leći na pod da bi slušala) i tihi,obdareni,mladi pjesnik.On je bio Mr.Mojo Risin',ali bio je i James Douglas Morrison.
Snimio je sedam albuma pjesama,od kojih je većinu sam napisao;nastupao je na turnejama i pozornicama diljem SAD-a,Europe,Kanade i Meksika;producirao je dva nagrađena filma,u studiju je snimio sate i sate svoje poezije i objavio 4 knjige.Svim tim ostvarenjima izgradio je javni imidž koji je narastao do nečuvenih razmjera da bi na kraju izmakao kontroli.
Pisanje je bila nit koja se trajno povlačila kroz Jimov život.Do ljeta 1971.napisao je preko 1600 stranica porzije,eseja,priča i dr.Za Jima,poezija je predstavljala umijeće koje se prakticira i usavršava.
Često je spominjao Nietzschea,posebice inzistirajući na razdiobi «apolonijskog» i «dionizijskog» principa iz njegove rasprave o rođenju tragedije:
«Treći sječnja,pokraj vrata svog
stana,Nietzsche je ugledao kočijaša kako bičuje
konja.Rukama je obgrlio životinju oko vrata
i zaplakao,upadajući tako u prvi sat
svojeg ludila.
Kao student namjerno je navukao sifilis-
svirajući kurvama Wagnera na klaviru-i
čitavog života vukao klice kaosa.Kad se
najzad pomirio s neuspjehom otjelovljenja čitavog
svog svijeta misli u riječima,dopustio je tim silama
da se probiju kroz njega i zarore prostranstva
njegova mozga.
Ali ne prije negoli je dovršio svoju filozofiju tim
posljednim simboličnim činom-završnim poglavljem
svoje filozofije-i vjenčao se sa činom i
životinjom zauvijek.»
Morria je teško shvatiti,mislim da je samo on u potpunosti mogao shvatiti svoju poeziju.
Za kraj ću napisati još par pjesama koje sam «prepoznala» u « Divljini ».Možda se vama svide,možda i ne;možda ih shvatite ili možda samo površno al mislim da ćete još razmišljati o njima…
I am troubled
Immeasurably
by your eyes
I am struck
by the feather
of your soft
reply
The sound of glass
speaks quick
disdain
And conceals
what your eyes fight
to explain
THE OPENING OF THE TRUNK
-Moment of inner freedom
when the mind is opened & the
infinite universe revealed
& the soul is left to wander
dazed & confus'd searching
here & there for teachers & friends
Moment of freedom
as the prisoner
blinks in the sun
like a mole
from his hole
A child's 1st trip
away from home
That moment of Freedom
POWER
I can make the earth stop in
its tracks.I made the
blue cars go away.
I can make myself invisible or small.
I can become gigantic & reach the
farthest things.I can change
the course of nature.
I can place myself anywhere in
space or time.
I can summon the dead.
I can perceive events on other worlds,
in my deepest inner mind,
& in the minds of others.
I can
I am
An angel runs
Thru the sudden light
Thru the room
A ghost precedes us
A shadow follows us
And each time we stop
We fall
Meni najdraža od svih (napisat ću je na hrv kako bi bila shvatljivija…):
Zašto pijem?
Da bih mogao pisati poeziju.
Ponekad,kad je sve izbačeno,
a ostalo je samo ono ružno
u dubokom snu
Postoji buđenje
i sve što je preostalo istinito je.
Kako se tijelo razara
duh je sve jači.
Oprosti mi Oče jer znam
što činim.
Želim čuti posljednju Pjesmu
posljednjeg Pjesnika.
Post je objavljen 15.11.2005. u 08:28 sati.