"Fuj! Primitivka! Da znaš s kakvim me prezirom odmjerila", žali se Marki.
"Zato jer si gejlezbo? Si joj rekla kaj je ide?"
"Jesam! Cinično sam spustila nek samo nastavi čitati Cosmo, da bum sama našla kaj mi treba."
"I?"
"Nastavila je čitati Cosmo. A ja sam se otelila od traženja, dok napokon nisam na najdonjoj polici dohvatila pravi broj i kroj. Uz ogromni napor i nemale žrtve jer su, zbog saginjanja, hlače na meni fatalno stradale u predjelu odostražja. No dobro, navukla sam u kabini nove i naumila ostat u njima. I zamisli, gadura mi ne da!"
Zanimljiva priča. Čula sam da jedna naša kreatorica visokomodnih dronjaka ne dozvoljava svakoj mušteriji da kupi njezin unikatni fušeraj, nego samo onima čija pojava zadovoljava stroge estetske kriterije, u smislu da moraju biti anoreksičarke i ružnije od nje. Kako takvih nema puno, konstantno je na rubu bankrota. Ali, nisam znala da se navedeni običaj proširio i na prodavačice u trgovačkim centrima, gdje se dila švercani bofl na stalnoj rasprodaji.
"I kaj? Rekla ti je da smiješ nositi hlače iz njezinog dućana tek kad doneseš liječničku potvrdu da uzimaš ženske
hormone?"
"Ne, nego kad donesem deset kuna. Toliko mi fali. Zamolila sam je da se strpi pet minuta, dok skoknem do bankomata..."
"Otkad ti ideš na bankomat?"
"Pa ne bum valjda objašnjavala da moram skoknut u obližnji kafić gdje me čeka frendica, koja mi bude posudila deset kuna, ne?"
"I nije dala?"
"Ne. I još joj savršeno uvjerljivo lažem kak sam teško bolesna, da mi je muka presvlačit se, zbog kičme, reume i išijasa i koza opet ne da! Nego sam morala ponovo navući ove, poderane na riti!"
"Koja rospija! Evo, odnesi joj tih pišivih deset kuna, uzmi hlače i onda je izvređaj na pasja kola!"
"Ne, imam bolju ideju! Daj mi šezdeset."
S novcem u džepu, Marki se vrati u golemu prodavaonicu raznovrsnih ženskih krpa i priđe prodavačici donjeg veša: "Uzela bih ove rupičaste tange sa šljokicama i dala bih vam još pedeset kuna, ako uđete sa mnom u kabinu, da se poseksamo nabrzaka."
Ali, kao većina žena i prodavačica gaćica ima potrebu podrobnije upoznati osobu prije fizičkog zbližavanja. Pa zapita Marki: "Ste pri sebi?"
Riješena da ne gubi vrijeme na suvišne rasprave, Marki se zaputi u odjeljak bluza i košulja, gdje iznese istu ponudu. Prodavačica bluza, potaknuta primamljivim prijedlogom, odmah je stala maštati o zajedničkoj budućnosti:"A da te upoznam sa svojim frendovima skinsima i njihovim pit bullima, dresiranima za sudjelovanje na pederskim paradama?"
Slično su reagirale i druge zapitane, njih desetak, da bi potom skupile glave na bjesomučnu gomilicu, koja zgranuto promatra gejlezbo uljeza, došaptavajući se i kolutajući očima.
Naposljetku, Marki se došeće do traperica, pozdravi prodavačicu zadubljenu u Cosmo i tiho reče: "Evo, donijela sam puni iznos. A ovih pedeset kuna je za vas, da se počastite nakon posla. Naime, zamolila bih vas za uslugu. Kao što sam već spomenula, lošeg sam zdravlja, pa mi presvlačenje zadaje velike teškoće. Biste li ušli sa mnom u kabinu i pomogli mi?"
Na užas svojih kolegica, prodavačica strpa novčanicu u džep, najljubaznije se naceri i glasno odvrati: "Naravno, zašto ne?"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 15.11.2005. u 00:17 sati.