
službena fotka na ZKM-ovim stranicama
Subota.
Dan baš po mojoj mjeri ,a i prvi vikend nakon dosta vremena da je i mužić bio slobodan. Ništa nismo radili, spavanje, plandovanje, slučajni susreti s frendovima, maženje, ručak na brzaka, još spavanje i navečer u kazalište. Napokon. Već sam u nekoliko navrata imala rezervirane karte za razne predstave, al' smo svaki put morali odustati jer je upalo nešto kod njega na poslu. Ovaj put nije i eto nas na „Ani Karenjinoj“ .
Znala sam da predstava traje 3 sata al' stolci su fakat neudobni tak da mi je na zadnjem činu već bilo teško naći neki udoban položaj, kao i većini onih oko mene koji su se isto gnijezdili.
Predstava mi je dobro sjela, onako u kompletu , iako je Vronski totalno neuvjerljiv u izvedbi Filipa Nole. Prebledunjav je i nema nikakavo držanje. Od oficira carske Rusije se očekuje pojavnost, gard, a na Filipu uniforma visi, a kak' i ne bi kad je sav polu-pogrbljen.
Ostali su manje-više OK odigrali svoje uloge , no daleko više od Ane Karenjine odnosno Doris Šarić-Kukuljica mi se svidjela Ksenija Marinković u ulozi Dolly.
Tekst je izvrstan i uz onu legendarnu prvu rečenicu „sve su sretne obitelji…“ najviše me se dojmilo kada Ana u zadnjem činu kaže Vronskom „Poštovanje je izmišljeno kako bi se ispunilo ono mjesto gdje je nekad bila Ljubav“….
Post je objavljen 14.11.2005. u 14:53 sati.