Na početku da se pohvalim. Moj post o blogu kao novinarskoj formi završio je na glavnoj stranici blog.hr-a (imate link malo niže lijevo). Uh, što će sad skočit cijena kvadrata na MDMC-u. Službeno, to je druga Maroonsova pojava na naslovnici od početka djelovanja. Prva je naravno legendarni post o blog-dayu. E, to je biser. Ovo sam stavio na početak ne da bi se pohvalio(naravno da je i to), nego da ne bih zaboravio. Ipak su takve stvari važne. Thanx, indian woman na napomeni, meni bi promaklo.
Sinoć je bila posebna večer. U U.M.O.Bolnici je bio koncert VIS Lolobrigida. Curke su razvalile klub. Inače, koncert je bio specifičan po par detalja.
Na zidu pozornice jedan lik (koji je bajdvej bio sakriven iza zvučnika) je prikazivao tekst pjesama, što je cijeli koncert učinilo dodatno zanimljivim. Tako je okupljena balica (a sinoć nas je bilo poprilično) mogla izvikivati refrene pjesama "Volim te", "Bubblegum Boy" i ostalih. Muška populacija je bila posebno oduševljena pjesmom "Moj dečko je gay". Neki će reći da je to čudno.
Moja trenutna procjena (gruba projekcija, studija je još u izradi) jest da je fenomen ustvari posljedica zagušujuće ekspanzije feminističke ideologije i principa za koje se zauzima. Smrdi na šovinizam, znam, nastojat ću u studiji malo ublažit, ipak je procjena da MDMC-blog u većini prate žene(uf, ne znam zašto je to tako, stvarno).
Još nešto mi je bilo zanimljivo. Metalci u prvim redovima. Trash-electro-pop i metal. Hm, je li to proces feminizacije(činjenica je da su najveće i najbolje balade djelo metalaca) ili čisto "širenje horizonta" tek će se doznat...
Enivej, da ne duljim(?!) koncert je bio odličan. U nastavku je DJ Vego "izđokejao" hitove 80-ih...sve skupa je potrajalo do 2.30, kad su intervenirale "jake snage MUP-a"...šteta...
Moram li spominjati da sam susreo poštovane kolegice s MiKuD-a, jedna od njih je slavila ročkas, a sudba je htjela da baš Maroons bude prvi čestitar(ma lof, guro sam se da budem blizu, baš da budem prvi, hehe).
Na kraju balade, došao sam doma oko 4. Zaspo ko malo dijete.
Budući sam za tjelesni na faksu izabrao planinarenje, a memorijalni uspon na Strinčjeru(brdo ponad Gruža, jednog od gradskih kvartova) bio je baš jutros, morao sam ustat u 8.30. Bez obzira na određenu dozu mamurluka koja me držala jedan dio puta(par puta sam malo zateturao, hehe), izlet je bio fantastičan. Dan je bio savršen. Ne mogu vjerovat da na 13. studenog hodam po planini u kratkim rukavima. "Ma ko ovo more platit?!"
Dakle, detoksikacija u punom smislu riječi.
Kad smo kod emancipacije i feminiziranja, jednu stvar primjetio je gledatelj na košarkaškoj utakmici KK Dubrovnik – KK Borik Zadar. Košarkaši domaćeg sastava istrčali su na parket sa (obično bijelim, ali danas) pinky dresovima. Samo je Vranješ bio u standardno bijelom dresu. Jednostavno objašnjenje. Slaba kvaliteta izrade dresova dovela je do puštanja boje uslijed ispiranja u veš-mašini. Vranješ? Čovjek je alergičan, pa iz opreza pere dres doma. Genijalno.
Sutra popodne imam vatreno krštenje na faksu, prvi kolokvij. Čini mi se kao da je to Rubikon. Ako ga prijeđem, e onda sam na konju. Điha!
Naravno, o ishodu ćete bit pravovremeno obavješteni.
Toliko zasad. Neke su ure, treba ić u krpe. Sutra u nove radne pobjede.
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 13.11.2005. u 23:29 sati.