Naslov sve govori. Fizički se osjećam odlično. Imam koju plavicu na nogama i rukama više, ali tijelo se razradilo. Psihički sam razorena. Doslovno.
Prvo me u pojam ubilo to da sam poslala SMS na zabranjeni broj (grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr) jer sam bila u blizini. To je bila greška broj 1. Greška broj 2 je bila da sam očekivala odgovor na SMS. Naravno, nije došao. Zašto sam to učinila? Zašto? Zašto? Zašto? Mogu se još 1000 puta pitati zašto, ali odgovora nemam. Zašto sam to učinila kad sam znala da će biti tako? Zašto ja neki puta baš volim mučiti samu sebe? U klinac, poklopilo se da sam zadnjih dva-tri dana u tom nekom elementu da se prisjećam, a onda se pogodilo da sam bila na proputovanju kroz Rijeku i prošla blizu njegove zgrade. Mogla sam okrenuti glavu na drugu stranu i proći bez ikakvih poruka. Nisam. I onda sam slala SMS govoreći samoj sebi da on neće odgovoriti. Fakat, znajući to, srljala sam u psihičku propast. Samu sebe bih preko koljena pa po guzici. Iznenađujem samu sebe svojim glupostima.
AAAAAAAAAAAAAAAAA.... doslovno bih iskočila iz vlastite kože koliko sam bijesna. I to me ubilo u pojam i pri penjanju. Kako penjati kada cijelo vrijeme u glavi očekujem zvuk da je pristigla SMS poruka. Pukla sam danas na jednom dugom smjeru. Nisam ga ispenjala. To je bila treća psihološka bomba. Nakon toga izgubila sam volju za penjanjem. Nisam bila psihički spremna za dalje. Neka, barem smo se brže vratili u Zagreb.
Sada se ubijam razmišljajući o dvije stvari. Zašto sam morala poslati poruku? Zašto nisam mogla ispenjati smjer? Zašto jedno, zašto drugo?
Fuck, ovo me podsjeća na onu dječju knjigu koju sam kupila u osnovnoj školi "1000 zašto, 1000 zato."
Osjećam se zarobljena u neku njegovu nevidljivu mrežu. Upravo kad dođem k sebi i kada se smirim i pomislim kako je sve OK, i kada se ne sjetim, ta nevidljiva mreža me povuče natrag k njemu, a on se pri tome naslađuje i smije. Imam osjećaj da me ismijava. Imam osjećaj da uživa u tome da se ja psihički ubijam.
Imam osjećaj da sam danas zbilja imala par dobrih psihičkih udaraca i sada se osjećam kao nešto što će se svaki trenutak razliti po podu.
Stvarno... fizički sam super... psihički sam potpuno razorena...
Post je objavljen 13.11.2005. u 21:16 sati.