04-06-2004 12:35
Danas je kišilo. I sutra će, kaže radio. Dvijetisućečetvrta se vuče. O, moj Bože, kako grozno vrijeme! Gadno stoje stvari, moje luče! Ne računaj na mene.
Svi kažu, da je petak dan za metak. Ne znam o čemu pričaju. O seksu sigurno ne. Možda o tome, kako bi si najradije sprašili metak u glavu, da im samo stari nije vratio onu pucaljku iz rata. Jebiga, uplašio se najava policije da znaju oni tko to drži na ormaru, neprijavljeno. Osobno, ne mogu se zamisliti kako pucam u sebe. Nikad nisam podnosio krv, slab bih ja (samo)ubojica bio. Možda da se otrujem tabletama?
- Ali, to je tako ženski! - kaže moj frend, jedan od rijetkih macho-frajera s kojima se družim.
- Jebe mi se, što će tko pomislit ili komentirat! Ionako ću bit mrtav! - velim rezignirano i zamišljam se mrtvog na krevetu, u najboljoj pidžami, posivjelog lica od overdosea.
- Ali, bit će to sramota i za tvoju obitelj, prijatelje. I mene će žderati pomisao, kako si skončao ko nekakva pičkica, bez karaktera i stila! – odgovara frend, sad već ljut na moju hipotetsku nečasnu smrt.
Ne pita, peder, zašto bih se uopće i ubio? Moju kontemplaciju doživljava kao gotovu stvar. Sad samo premeće po glavi što s lešom, kako će to izgledati u očima javnosti. Praktičan kakav jest, odmah organizira stvar.
- Dobro, reći ću svima da si imao psihičkih problema. To će objasnit ženskasto samoubojstvo tableticama. Recimo, imao si, štajaznam, mali pimpek, to te proganjalo. Ili, žena ti se kurvala, nisi to mogao podnijeti!
- Ma, daj ne seri! Nisam oženjen. Za pimpek se zna - vidjelo se u Sevinom filmiću - nit' je mali, nit' velik.Otkud ti samo takve glupe ideje? Kako ti nije palo na pamet, ono, mučila ga svjetska nesigurnost, američka ubijanja u Iraku, gladna djeca u Africi….. Nešto plemenito, da ne ispadnem nesigurni seronja!
- Jest, baš bi u to netko povjerovao! Ali, zamisli da proturim glasinu, da si recimo bio tajni ljubavnik Lady Di, pa te ubila MI6 prije nego napišeš memoare. Ionako se već danima ufuravaš u pisanje na blogu, forumu, pa ono, tajne službe te koknule preventivno.
Razmišljam o upravo predloženoj ideji. Sviđa mi se. Ispao bih jebač, egzotična žrtva svjetske zavjere, o meni bi pisali feljtone… Već vidim naslove u Daily Mirroru: “Otkriven novi, supertajni ljubavnik princeze Diane” : Ili recimo u “News of the World” bi sigurno pisalo: “Konačno zgodni ljubavnik, pa još ljudsko biće, Lady Di”.
Maštam sve u šesnaest i zamišljam kako bi stari bio ponosan na mene. Bio je to moj sin - taj je u danu znao okrenut dvije-tri princeze, ili barem udate u kraljevske obitelji!
Ali, opet, jebati Dianu! Prevelika je to žrtva! Nisam ja fashion-freak, da radije jebem rugobu u Dolce & Gabbana haljini, nego zgodnu curu u običnoj obleki. A taj nos, pa ti zubi! Uf, ko da ljubim Charlesa i njegovu najnoviju (najstariju)! Daleko im lepa kuća!
- Dobro, jesi zaspao? – gura me frend laktom u rebra, a ja se prenem iz sanjarenja o vlastitoj slavnoj smrti.
- Ma, nekako mi se danas ipak ne umire! Idemo radije na kavicu i trač-partiju. Štro bi rekla moja majka, pa ne mogu umrijet danas.
Imam još hrpu stvari za napravit!
Post je objavljen 13.11.2005. u 18:24 sati.