Marketing
zaboravljam...
Sva iskusenja, sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se mjeriti
snagom i duzinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo
podrucje. Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve biljleži i ispisuje,
a račun se placa nocu, na velikim, mracnim i vrelim poljima nesanice.
Ali tu se i sve resava i brise, konacno i nepovratno. Svaka preboljena
patnja nestaje tu kao rijeka ponornica, ili sagori bez traga i spomena.
.......
U najgorim časovima noći- a noć je bila uvijek zlo vrijeme moga života-
biva ponekad da se javi nesto kao slutnja njenog prisustva.
.. Ne postoje četiri strane svijeta, nego samo jedna, a ta nema imena.
Ne zna se i ne pita se više šta je dole, a sta gore, što iza a što
ispred. Ziv sam, ali u svijetu poremecenih odnosa i dimenzija, bez
mjere i vidjela. I Jelena je prisutna, ali samo utoliko sto znam da
negdje preza ruku kojom hoce nesto da mi doda. I ja zivo zelim da
podignem desnicu i primim sitan, nevidljiv predmet koji mi nudi.
Tako ostajemo u tom bolnom polozaju jednog započetog i jednog
nerodjenog pokreta, a ne znamo gde smo ni na cemu smo, ko smo ni
kako se stvarno zovemo. Ono sto je zivo i jasno u mojoj svijesti,
to je nasa zelja koja je jedna. Po toj zelji i znam da postojimo,
ona je jedino sto nas vezuje i sto znamo jedno o drugom.
.........
Dok sam tako stajao neodlucan od srece, osjetio sam da se iza
mene odjednom stvorila Jelena. Nisam smio da se okrenem. Ostala
je tu trenutak - dva nepomicna (uporedo sa njom zastao je i moj
dah), a onda mi je polozila ruku na rame. Ne bih mogao kazati
kako ni po cemu sam to osjetio. To je bila vise misao na zensku
ruku. Kao sjenka pocivala je na mom ramenu, ali sjenka koja ima
svoju nemjerljivo malu pa ipak stvarnu tezinu i isto takvu mekocu
i tvrdinu. A ja sam stajao zanesen i svecano krut.
Ne zna kad je, kao sjenka leptira, odletjela ta ruka sa mene,
jer kad sam opet mogao nesto da shvatim i znam, nje vise nije
bilo.
... Ali, proljece je. Opet proljece. Bogat sam, miran, i mogu da
cekam. Da, niceg nije bilo i niceg nema, jasnog i sigurnog, ali
nista nije ni izgubljeno ili iskljuceno, nepovratno ili potpuno.
Znam da u svijetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca
proljetni vjetric, suncevih odbljesaka na metalu i vodi, praznih
sjedista u kupeima, uzburkanih povorki i obasjanih lica u prolazu.
Slutim i tisuće drugih nepoznatih mogucnosti i prilika. Znam da
se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema. Samo da ne
prestanem da je iscekujem!!!!!
Post je objavljen 13.11.2005. u 12:52 sati.