Docim sam ulila kipucu vodu u praznu salicu sa zlicicom secera, umjesto u cafetiere (i to u subotu u 6 ujutro kad moradoh na posao sat vremena ranije nego obicno), znala sam da nece biti dobar dan. Kad sam odlucila metnut tanasnu, sljastecu majicu bez rukava na sebe i povrh toga nazovimo trendy jaknu (Bruce Springsteen style, stono ju je Sved bio nazvao) u sred studenog, znala sam da ce biti jos gore nego zamisljah u vlastitim horror snovima. I bijase. Smrzavah se u ime necega sto prostim imenom nazivaju moda. Kaput mi nekako nije pristajao uz buducu krkacinu. A i htjela sam da me Cimer vidi bez kaputa. Mozda mu tako konacno pokrenem ono nesto. No, ovo je pra-epski spjev gargantuanskih omjera, tako da je ovo tek prvi dio.
Prije nego zazvonih na Marisinu tablu zamahnuh grivom par puta, tek toliko da mogu nastavit sizifovski posao poznatiji pod kodnim imenom Cimer. Sve sto cuh preko interfona bijase Marisina dreka "OTVARAM!", a moja "DOBRO!" Par prolaznika se bilo okrenulo, ali sta je to u odnosu na cinjenicu da me je cirka nekih 5 sekundi dijelilo od najzgodnijeg gejpedera IKAD!?
Krocih u odaje istovremeno sa zebnjom i laganim uzbudjenjem. Srce mi je plaho titralo. Marisi, baba vracara kakva jest, sa zlurado-seretskim smjeskom odvraca: "Cimer ti je priredio iznenadjenje!" Gutam raznorazne knedle i gubim se u prposnoj ugodi. A Marisi ce slavodobitno: "Nema ga!"
Picka mu materina, derem se u sebi, u mislima uzimam sacmaricu i nisanim na imaginarnog glinenog goluba. "Ali toplo te pozdravlja i porucuje ti ovo-ono-drugo-trece." Pozdravlja? Mene? Oh, violine i ostali gudacki instrumenti svijeta!! I jos mi porucuje raznorazne savjete? Posezem za papirnatom maramicom i gusim se od silnih emocija u sebi. Ali Marisi ne pokazujem to, nego samo frajerski slijezem ramenima i nezainteresirano odvratim "A jel'?" Navodno da ga je skoro umorila notornom lazi da cu spavat na njegovom madracu. Nije mogo vjerovat i pito ju je sa psece tuzno-suznim ocima "A di cu ja onda spavat?" Mislim, oli nema zericu mozga u gejpederskoj glavi? Pa sa mnom, tikvane!! Ali treba ga lagano i oprezno pripremat te obradjivat i za taj dan. Koji ce kad-tad doci. Znam ja.
I tako, Brus se bio pojavio u kadru, iscmakao me po obicaju i onda Marisi i ja udri po iTunes. Navodno Marisi ima izuzetno istancan muzicki ukus. Skoro pa poput mene. Tandrkale smo po svih 234 pjesama. Brus je kolutao bjeloocnicama. Arlaukale smo, repale smo, Marisi me ucila rep terminologiji. Rekla je da ce me slijedeci put pitat, tako da moram naucit do tada. Rece mi Marisi, "Nu, vidi, ovo je pjesma za tebe" (Dado Topic - Makedonija). Ja samo buljim i slijezem ramenima. Ne'am pojma, odvratih. Za oko su mi posebno zapeli Bon Jovi i Van Halen koje sam odmah downloadala cim sam se vratila u pripizdinu. Ako bih pruzala otpor, Marisi je znala kako da me obrlati: "To i Cimer slusa." To bi bilo dovoljno da mi se oci zamute i da odmah stavim sve na svoju listu. Kao recimo, LCD Soundsystem - Daft Punk Is Playing at My House. Mislim da sam povukla crtu kad je spomenula Rominu Power i Al Bana u "Felicita". Nije imala Renea i Renatu. To sam joj malo zamjerila. Rekla je da ce nabavit. I bolje joj je da ih nabavi.