U neka davna, pljesniva, antička vremena kaže dobričina Neron svom Arbiteru Petroniju umilne riječi: - Slušaj Petrolijuse, priča se da me debelo ogovaraš, a kako ja ne bih prljao ruke jednim piskaralom, izvoli se ti lijepo ukokati sâm, ili kupi prnje pa idi k barbarima!
Stari Petronije, autor «Satirikona» nije želio petljati s barbarima, pa se kao dvorski arbiter elegantiorum dostojanstveno ukokao sâm napisavši prije toga da je Neron obična propalica i šuplja tikva.
U mom slučaju nije bilo tako, već obratno. Obzirno, s puno takta tusta kapitalistička gospoda mi na hrvatskom jeziku objasniše kako se na brdu Pantovčak šuška da se otvara jedno novo radno mjesto. Novoj državi Hrvatskoj, samostalnoj, na zapadnom dijelu Balkana, u metropoli Zagreb, na brdu Pantovčak pod hitno treba raspršivač parfema – arbiter elegantiorum – glede mode i u svezi s tim; balanser duhovnog stanja, nosač rabljenih guma, i to žvakaćih, serviser pješčanih satova i kradljivac karanfila s pjesnikova groba. Prema svojim kvalifikacijama odgovarao sam opisu radnog mjesta, no kako me Bog nije dao brzoga, polako sam pakirao stvari, pa je prohujalo cijelo desetljeće dok nisam konačno, sa zavežljajem na ramenu, došao do brda Pantovčak pješke iz mitskog mjesta Dumovec. Tamo mi rekoše da onaj tko je trebao moje usluge nije živ već više od tri godine. Gospoda iz tajnih službi bili su vrlo obzirni i rekli mi da me k Titovoj vikendici ne mogu pustiti, jer novi El presidente, gospodin Esteban, već ima modnog savjetnika i mjesto je odavno popunjeno. Polako sam sišao s brda Pantovčak i šetajući Ilicom razmišljao kako je dobro biti spor, jer poznavajući sebe i svoju usku suradnju s ljudskim rodom, uprskao bih odmah u prvom tjednu i već bih odavno bio mrtav, ali ne kao u antičkom Rimu gdje si se elegantno ukokao sâm; u Zagrebu bi me slistio neki amater neki Jozo mafijozo u podne na Trgu cvijeća.
Post je objavljen 13.11.2005. u 01:12 sati.