Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/knjizevnikvrtlar

Marketing

hvala blogerici "kulerica"

...evo primio sam razglednicu iz Beča od blogerice "kulerice"
jedino mi je žao što ti nemogu poslti ružu u Beč ali se nadam da
će ti se i fotografija svidjeti...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

RUŽA ZA KULERICU

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


PASJI ŽIVOT

Pedesetih godina u Hollywoodu su uz glumce i životinje dobivale status zvijezda. Majmun Čita bio je popularniji od nekih političara i glumaca zajedno, a da ne spominjem Rin Tin Tina, zatim Lesija koji se vraća kući. Mi smo u to vrijeme prebacivali normu. Alija Sirotanović je iskopao toliko ugljena da se pola Bosne moglo sakriti iza te hrpe; na terenu smo gradili prugu Šamac – Sarajevo i Brčko – Banovići, zatim autoput bratstva i jedinstva, koji se poslije pokazao kao promašena investicija. I dok su Amerikanci slikali svoje kućne ljubimce, Balkanci su gradili svoju budućnost kako bi dostojno dočekali Amerikance kada dođu mahati maslinovim grančicama i super-soničnim avionima.
Minuše romantične pedesete, pragmatične šezdesete, sedamdesete u kojima su Amerikanci zasipali «rog obilja» na balkanske zemlje; onda su došle inflatorne osamdesete i na kraju ratne devedesete. Već sedma godina traje, a u Dumovcu sve mirno. Koliko god se pucalo na sve strane, u obadva svjetska rata, a zatim i početkom devedesetih, niti jedno prozorsko staklo nije razbijeno, osim što se zapalio plamen milosrđa u ljudskim srcima. Mislite da iz romantike klizim u sladunjavost? Ma, ni govora! Ja sam samo svjedok tih događaja. Nisam čak ni previše sarkastičan. Što mi vrijedi biti «enfant terible» kad u Dumovcu nitko ne govori francuski. Dolutao je u Dumovec jedan krupni pas vučjak, skrasio se u centru, kod raspela, gleda milim okom Dumovčane i maše repom. Nisu loši ti ljudi, pomislim si, čim đukac maše repom kao lepezom. Kažu da pas ima instinkt, ili ono što ja kod sebe zovem šesto čulo. Onako, reda radi, ljudi malo gunđaju i potjeraju psa, da ne bi susjedi slučajno pomislili kako su se raspekmezili nad žalosnom sudbinom psa lutalice. Jednom bacim psu pola kifle, kad ono, on me pogleda, onjuši kiflu i ode dalje. Da zna govoriti rekao bi moju omiljenu rečenicu: «Za koga mene ovaj drži».


Post je objavljen 12.11.2005. u 22:09 sati.