Jutro je osvanulo
U ozračju tvoga lika
Toplo, jasno, opipljivo,
Toliko nijezno i podatno,
A istovremeno čvrsto i temeljito.
Jutro je osvanulo,
U vječnost nas je odnijelo.
Na rubu snova,
U okrilju mašte,
Rukama smo se dodirnuli
Tijelima poljubili
I u jedno se stopili....
Post je objavljen 12.11.2005. u 23:04 sati.