Žena u pepita kaputiću, crnim hlačama i modernim tenipelama stoji na stanici u Središću i rukom prelazi po potiljku, poravnava svoju crvenkastu, kratko podšišanu kosu. Dakako, to je besmislena radnja. Malo poslije prestane, pa opet počne, poravnava kosu, nastoji prekriti 'zaležalo' mjesto. Besmisleno, besmisleno, ali puno pravilnosti pa počnem brojiti ne bih li ustvrdio pravilnost razmaka između češljanja i mirovanja. Dvadeset sekundi. Dvadeset sekundi borbe protiv besmislenosti, i potom poraz.
fric, uporno iza ponoći
Post je objavljen 12.11.2005. u 01:14 sati.