i da napomenem šta me izuzetno iritira.
daklem, ne podnosim kad me neko pita "kako si?"
to je preofucano pitanje, koje postaviš, naprimjer nekom,
kad ne znaš što bi ga pitao (a znaš da je dobro), ili kad nekoga dugo ne vidiš.
ne vidim smisao toga da mene neko pita kako sam?!
mogu ja reći da sam dobro, tek toliko da maknem to pitanje što dalje od sebe.
a zašto bi lagala? dal da kažem svakome ko mi postavi to pitanje,
da me upravo doveo-la do stanja histeričnosti, toliko da sam sposobna
da mi šaka malo poleti na krivo mjesto?!
po izrazu mog lica, količini izgovorenih riječi, tonu i temi,
može se shvatiti kako sam... al opet, ako se samo smješkam i šutim...
e to je onako, alarmantno stanje...
no dobro, nadam se da nitko neće biti pogođen ovim postom.
al, zaboga, prestanite me pitati kako sam!!!
prošla sam kolokvij iz nacrtne, eto, dobro sam, iz priloženog...
srela sam jedno drago lice...
zapravo, našla sam se s njom, i njenim društvom jer je tempirana tako
da moras biti sretan ako ima 10 minuta vremena...
al onda me je njena prijateljica zalila colom, a prijatelj umalo ubio BICIKLOM!!! :)))
ostatak vremena sam se samo osvrtala da vidim šta još ima da se desi...
Post je objavljen 12.11.2005. u 00:10 sati.