Jednog prohladnog, tmurnog i na kišu naginjućeg listopadskog jutra mlada studentica odlazi u posjet nepoznatom čovjeku. Odredište je ni sasvim blizu, a ni predaleko. Seoce ravne Slavonije. U skladnoj je vezi s nadobudnim studentom s druge godine. Iz fine građanske obitelji, baš kao i ona. Već duže vrijeme nije vidio svog prijatelja, zgodna prilika za ubit dvije muhe odjednom. Biti s djevojkom svojih snova i s prijateljem iz ranog djetinjstva. Rana su djetinjstva redovito obećavajuća, samo se kasnije obično nešto zbudne pa se čovjek probudi ne znajući kako je uopće došlo do stanovitih promjena.
Ona je živjela u sjevernom dijelu grada, on nešto južnije. Ona s roditeljima i starom nagluhom tetom, on samo s majkom. Oca je odnio vrag odmah po njegovu rođenju. Njeni su roditelji otišli na trodnevni odmor u priobalje, a njegova je majka odrađivala svoj staž u uredu uglednog stranog poduzeća. Kako stara nagluha teta ne bi brinula nepotrebnu brigu nećakinja joj je rekla da sa svojim dečkom ide na matineju. Matineja je riječ koja se često koristila u njenim studentskim danima. Što je on rekao majci nije poznato.
Putovali su autobusom s Autobusnog kolodvora. Uz sitne nježnosti u obliku čokolade s lješnjacima i poljubaca. Nakon nekoliko sati vožnje zatekli su se pred nasmijanim licem domaćina.
Srdačan herzlich willkommen uz slavonsku rakijicu. Riječ po riječ, mic po mic, razgovor se rasplamsavao. Uz malo meze i toplinu seoskog imanja atmosfera je bila vrlo prsna. Inklinirajući neobičnom, nesvakidašnjem, ona je odmah u domaćinu prepoznala plijen. Plijen za zabavu i nove spoznaje. Domaćin se zanimao za astrologiju. Zanimao se i za magiju. Čak i više od toga, bavio se magijom. Kako crnom tako i bijelom. Zvuči tako nestvarno, a ipak je stvarno. Kako dobra tema za znatiželjnu osobu poput nje. Razgovor između dva prijatelja je jenjavao, ali se zato između nje i njenog novog poznanika razbuktavao. Horoskop kao tipično ženska tema bio je tek uvod u svu silu novih pojmova pa i njoj novih spoznaja. Meze na napuklom tanjuru bilo je sve manje, rakije u boci još samo na dnu. Žarulja u kuhinji, jednoj od dvije prostorije malog kućerka, bacala je žutu svjetlost.
Sati su zadržali svojih šezdeset minuta, ali ipak se brzo primaklo vrijeme za povratak. Jedan su autobus propustili, na sljedeći moraju stići. Kroz mali prozorčić pogled na blatnjavi put i tamu koja se spuštala i spajala sa zemljom. On ju je požurivao, no njena noga nikako da se odluči za povratak. Uvjeravanja da je zadnji tren za uloviti prijevoz, da se mora vratiti na vrijeme kako teta ne bi brinula, da ih sutradan čeka rano ustajanje i volontiranje u jednoj humanitarnoj ustanovi, nisu pomogla. Mlada je studentica iz fine zagrebačke obitelji zaglibila u slavonskom blatu. Živ čovjek to ne bi povjerovao. Ali ipak se zbilo. Novi poznanik ju je iznebuha upitao hoće li se udati za njega. Ona je ni ne trepnuvši odgovorila potvrdno. Njen ondašnji dečko vrlo je kratko vrijeme stajao skamenjen kao kameni svat, nijemih, otvorenih usta. Zbog spleta okolnosti vezanih uz prijevoz i sutrašnje obaveze morao se pribrati u rekordnom roku vezanom uz riječ keks i podvitog repa napustiti i prijatelja iz djetinjstva i svoju dragu. Što je dalje bilo s njim više se nitko nije ni zapitao.
Situacija na malom seoskom imanju razvijala se u smjeru vjenčanja. Njegovi su već godinama crnčili u Njemačkoj. Skupljali novac za novu kuću. Što bi stari zaradio najčešće bi zapio. Što bi stara zaradila slala bi sinu za hranu. Od Boga blagoslovljena obitelj. Sad je trebalo organizirati vjenčanje. Slavonsku svadbu. U međuvremenu njeni su se roditelji vratili s trodnevnog odmora u priobalju. Teta im je rekla da je mala otišla na matineju. Otac se zabrinuo, da je tkogod možda nije zatočio u kinu, kakav unutarnji neprijatelj ili neko drugo zlo, ali ništa nije poduzimao. Majka već navikla na slične situacije, znala je da se mala obično vrati kad joj ponestane čistih gaćica. Uz pomoć magije, što crne što bijele, razvila se neka čudna kemija između mlade studentice i njenog budućeg zakonitog životnog suputnika. Prvi puta morala je sama skuhati juhu, prvi puta morala je trčati po dvorištu za kokicom kojoj će svojom rukom odrezati glavu, vrat prerezati kuhinjskim nožem, po prvi puta morala je sama oprati gaćice, ne samo svoje već i njegove.
Vjenčanje je vjenčanje, i oni siromašni naprave svadbu doličnu slavonske tradicije, a gdje neće dugogodišnji gastrabajteri, ako je selo već i sumnjičavo jer u njihovom dvorištu i dalje stoji taj ruševni kućerak. Sad će oni pokazati svu raskoš svadbene svečanosti svijetu. Napirlitala se majka i za samo upoznavanje s budućom snahom. I muža je natjerala da se obrije, lice dezinficira pitralonom, odjene novu košulju. Modernu, na poprečne smeđe-ljubičaste pruge. Neka se vidi da zapad ulazi u našu istočnu, slavonsku ravnicu. Oprema za mladu bila je iz modnog časopisa. Vjenčanica bijela da bjelja ne može, čipkasta da čipkastija ne može. Cipelice skladne, visoka potpetica, štikla koja će mladu ponijeti na notama valcera dvorištem natkrivenim šatorom koji neodoljivo podsjeća na velike ciganske šatre.
Mladoženja je naporno radio, noćima gledajući u više ili manje zvjezdano nebo, sastavljao horoskope. Suseljani nisu bili zainteresirani za taj oblik gledanja u budućnost. Radije bi izdvojili dinar za pogled u čašicu dobre slavonske rakije. Svojih i zvjezdanih moći djelo slao je redovito nekom zapadnoeuropskom časopisu.
Njegov otac lako je zaboravio muku s gradilišta kojom je prikupio novac ne zapivši ga u prvoj birtiji. Sada se opustio lakoćom ptice u letu i obilazio susjede pozivajući ih na svadbu. Zajedno s njima zavirivao je u čašicu, dolazio do dna prve pa druge pa treće pa desete, nekada se istoga dana ni kući nije vratio. Majka i buduća snaha klale su kokoši, čerupale perje s pataka koje su susjedi poklonili, prale prozore i drvenom, grubom četkom ribale istrošen drveni pod kojem ni «4 asa» nisu pomogli. Uz taktove slavonskog bećarca drmusali su se stari i mladi guzovi dok su klečeći na podu pomicale ribaću četku u svim smjerovima. Uzbuđena zbog ulaska u novi život mlada je noć uoči vjenčanja probdjela. Nikakve čari nisu joj podarile sanak. Njene tamne podočnjake koje je bjelina haljine i vela još više isticala uzvanici su protumačili kao burnu predbračnu noć uz more pošalica na njen račun.
Među uzvanicima nije bilo njenih roditelja jer u svom novom domu nije imala telefon. Očito oko toga nitko nije brinuo posebnu brigu. Zapiljile se oči uzvanika u mladence, a oni zaljubljeni ne vide dalje od nosa. Posluživala se rakija, kruh i sol za dobrodošlicu, cvrljili se pohanci u vreloj masti, na stotine raznovrsnih kolača stajalo je na dugačkom stolu posred čitavog dvorišta. Na zvuke domaće glazbe pocikivalo se i poskakivalo, držali se govori i zdravice, pilo se iz mladenkine štikle. Po dobrom slavonskom običaju perje se bacalo po mladencima. Perje koje je prikupilo čitavo selo čerupajući zaklane koke i poklonjene patke. Mlada studentica iz dobrostojeće građanske obitelji i mladi sastavljač horoskopa stršali su među slavonskim seljacima čije su ruke bile grube i ispucale od svakodnevnih poslova, izbrazdane poput plodne slavonske oranice, a koža lica rumena od sunca i tamna poput žira. Teško je njihov um mogao dokučiti smisao traženja smisla života i njegovih promjena ucrtanih u zvijezdama, samo priprosta dobronamjerna susjedska znatiželja uz prisustvo maligana koji su ih osvajali od same zore jamčila je brojnost življa na vjenčanju. Razgalile se duše, razigrana tijela tresla su se u ritmu žive glazbe čiji su se decibeli razlijegali sve do stanice autobusa koji vozi za velegrad.
Nenavikla na toliko ljudi, jer gotovo da su se otimali za nju, mlada je plešući sa svima gubila snagu. I dok je svadba bila u punom jeku prilegla je na drvenu klupicu izrezbarenog svjetloplavog naslona u kuhinji pored prozora. Utonuvši u san, što od umora, a što od alkohola ni sama ne zna kako je završila u bračnoj postelji. Kad je otvorila svoje crne, snene oči gosti su se već razišli, a dvorište je odisalo smirajem jutra nakon dvije burne noći. Ostali su neraspremljeni stolovi i klupe, masni tanjuri i ispijene čaše, zrak je mirisao na već više puta ponovljenu ceremoniju i tugu koja se redovito nakon euforije useljava u srca mladenaca. Kao da se ništa i nije dogodilo.
Mladoženjini roditelji vratili su se svojoj gastarbajtarskoj svakodnevnici, njeni su očekivali njen povratak s matineje, on je kovao njihovu zvjezdanu sreću, a iz nje je svakodnevno poput vode na pokvarenoj slavini nepovratno kapala romantika i na njeno mjesto se useljavala realnost. Plod njihove nestvarne ljubavi bujao je pod njenim srcem, gurkao je po mjehuru i rebrima. Na dvorištu je i dalje bilo blato, raj za kokice. Kuhinjska klupa postala je pretvrda njenoj finoj gradskoj guzici. Vatrica se gasila, a nije bilo volje da se žar održava. On je i dalje gledao u zvijezde.
Jednog proljetnog jutra odlučila se vratiti s matineje.
Drndajući se u dotrajalom autobusu zajedno s ostalim svijetom, žvačući kaugumu i pogleda uperenog u sivkastu mrlju na prozorskom staklu pored svog sjedala razmišljala je kako će roditeljima predstaviti svog muža, a malo potom kako bi bilo lijepo vratiti se u prošlost, samo nekoliko tjedana unatrag. U vrijeme kada je ovaj isti autobus vozio u suprotnom smjeru. U raznim mentalnim previranjima ubrzo su se našli na odredištu, otišli do prvog dućana gdje je ona kupila bombonijeru, a on Badelov Brandy za njene roditelje.
Pozvonivši na vrata roditeljskog doma zrnce nelagode moglo se zamijetiti na njenom licu. Njen muž je od toga odavno bio cijepljen. No, za nelagodu nije bilo razloga jer su se roditelji malo zbunjeni zbog poklona odmah počeli raspitivati o filmu. Otac nije propustio gosta upitati čime se bavi i je li jednako dobar student kao njegova jedinica, a njegov iskren odgovor shvatio je kao dobru šalu. Vidjevši da roditelji ni ne slute što se u međuvremenu odigralo ona je odlučila stvar uzeti u svoje ruke. Stisnula je zube, zatim se opustila, duboko udahnula pa onda lagano ispustila zrak. Bila je spremna, samo je vrebala trenutak kad će se roditelji prestati smijati mladoženjinim pošalicama. Dvojila je da bude ozbiljna ili da u skladu s mladoženjinim pošalicama umjesto «udala sam se», kaže «ubola sam se». Stara je teta za to vrijeme drijemala na kuhinjskom stolcu pored štednjaka milujući mačku koja joj je obamrla od hrane i težine ležala u krilu. Kucnuo je trenutak i ona se prvo lagano, a onda malo jače nakašljala kako bi pridobila roditeljsku pažnju. K'o iz vedra neba pa u rebra, u jednom je dahu rekla «ovo je moj muž». Stara teta prenula se iz drijemeža, kao da joj se sluh iznenada vratio, mačka je prestala presti, roditeljska srca na kratko su prestala kucati, prizor se bio zaustavio kao u bajci o Trnoružici kad su svi pozaspali bez obzira na posao koji su obavljali. Prva se pribrala majka, zatim otac, a teti i mački zbog životne dobi trebalo je nešto više vremena. Taj opaki film na matineji ozbiljno je promijenio život njihove kćeri.
Kao što se samo u njenom životu svari brzo zbivaju i mijenjaju tako je u sitnom djeliću tog večernjeg potpuno obiteljskog trenutka odlučila ostati u roditeljskom domu. Mladoženju je prilično spretno, ali bez bilo kakvih osjećaja i poljubaca otpravila kroz vrata u prohladnu zvjezdanu noć ne dajući nade u ponovni susret. Ne vjerujući da je tome tako, misleći da je došlo do male krize prouzročene bujicom hormona koji su sveprisutni zbog trudnoće, mirno je otišao prema autobusu koji će ga vratiti tamo gdje je i pripadao. Gledajući u nebo ugledao je repaticu i poželio želju. Nedugo nakon toga odselio je na zapad gdje i danas sretno živi kujući drugima sreću i nesreću.
Kao što i priliči dijete takvih roditelja završilo je među zvijezdama. Brak je trajao još neko vrijeme. Odvjetnik koji je okončao brak na daljinu stajao je više od slavonske svadbe. Na stolu u odvjetničkom uredu ostavila je podeblju kuvertu. Za sobom je zatvorila vrata sudnice. Odlučila je završiti studij.
Odlučila je zaboraviti sve stvarne likove ove priče. Pred njom je bio vedar, obećavajući sunčan dan.
Post je objavljen 13.11.2005. u 21:24 sati.