Sve je u tome što sanjam nepropisno: bježim nepropisno, hvataju me nepropisno, i taman da umrem, nepropisno se spašavam.
Sanjam, već danima-vodim erističku smicalicu sama sa sobom.
I varam-opako.
U igri-da zatomim
Pljusak, i propisno utonuće u mrak tijela.
Jer samo je jedno sigurno-sanjam neizbježno,
ali je li neizbježno neizbježno brzo ili ne?
Što bi Jung rekao o arhetipskim podvalama moje pod-svijesti?!
Sanjam.
Post je objavljen 11.11.2005. u 16:44 sati.