Pregled posta

9. turnir go-sekcije 'Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica' – 10. 11. 2005.

Dolazim nekako skoro točno na vrijeme iz Kumičića. Zvonac ima obveze u Zagrebu i pred Centrom se rastajemo.
Pred ulazom u Centar sa dvorišne strane juriš mrakom prema meni. Jure Adil i Adnen, Ivica i Filip tamo pred vratima mašu. To je ono: 'Hura evo ga; stigao je!'. Adnen i Adil mi uzimaju iz ruku vrečice i nose. Padaju petice rukama. Škvadra je to iz Kolodvorske. Stariji su to dečki, koji uz Adila rade u Centru na adresi u Kolodvorskoj. Koliko sam uspio shvatiti, svi su oni ranije bili u Centru. Ne pitam ih to, ali vidim, da poznaju ljude ovdje.
Ulazimo u veliku blagovaonicu, mjesto na kojem svaki četvrtak navečer ide igranje kamenčića na ploči 9x9 crta. Marina Šimag uzima vrečice s kamenjem, a drugi ploče i nemam ja tu što raditi. Pripremaju garniture. Meni ostade da upisujem natjecatelju u turnirsku tablicu u rokovniku. Ima nas. Stigla je i teta Marina.
Igrali smo, kao i skoro uvijek, atari-go na pločama 9x9.
Pogledajmo sada rezultate današnjih nadmetanja.

Bilo je živo, ali uz dobro radno ozračje. Pred kraj je bio spor u rezultatu između Ivice i Marine. Vidim okupilo se društvo oko stola gdje su oni igrali. Marina je vodila s 1:0 iz prve partije, a sada Ivica ima već tri zarobljena. Bila su napadnuta tri Marinina kamenčića, a oni okolo krenuli glasno navijati: 'Sever, Sever, Sever.....' Probam ih smiriti, ali navijačke strasti su bile prevelike za uspjeh u takovom momk nastojanju. Tada Jasmin i Predrag krenuli još dalje i pokazuju i viči: 'Tu stavi, tu, tu...' Vidio bi Ivica to i bez toga, ali sama Marina ima osnove za primjedbu. Bilo je to predzadnje kolo i krenuli smo na zadnje, a ovo ostavismo za poslije, da ostali ne čekaju. Ima hiper živih, koji bi, u takovom vremenu bez zaposlenja i zadatka, čuda stvarali. Zbog toga ne volim neke duže pauze u radu s malim, pogotovo u Centru. Sada Marina neće igrati zadnje kolo iz protesta. Razgovaram s Ivicom o ponavljanju partije i on pristaje. Mislim si: 'Fala Ivek, pravi si.' Ide zadnje kolo kraju, Marina pobjeđuje Jakova, pa me pita. Koja sam ak ostane kao pobjeda Ivici iz predzadnjeg kola. Velim joj kak je da je ona prva među učenicima Centra. Onda ona onak uz zamah ruke: 'Pa nek mu onda bu. Nebum igrala ponovljenu partiju.' Zanimljivo. Prvo je ivica bio tolerantan, a onda je Marina ostavila. Tak je Ivek došel ipak do boda mirnim i tolerantnim načinom.
Adil je opet bio najuspješniji. Izgubio je po jednu partiju od Ivice i od Marine. Već i po tome to dvoje zaslužeju mjesta do pobjednika.
Nakon prva dva kola žali mi se Jakov: 'Pa ja igram samo s najjačima.' Na to ja njemu: 'Buš imal jaki sos, a sada ćeš sigurno dobiti nešto slabije protivnike.' Prihvatio je to smireno. U poslijednje vrijeme je Jakov vrlo miran i kontaktibilan. I bilo je tako, pa je do kraja uspio doći i do ukupno petog mjesta, a trećega među učenicima Centra.
Božidar je došao i krenuo, ali odmah nakon poraza od Adila otišao na kat na TV. Gego je tako dobio dva boda protiv njega bez igre.
Ivica je ustvari iznenandio. Ide mu i opet napreduje. Sada je 5. interna kategorija, a najvio je i dolazak na vikend-turnir. To bi značilo prelaz u kyu.
Adnen je u trećem i četvrtom kolu izgubio od Ivice i Predraga. To mu je tako teško palo, da je sve partije do kraja namjerno izgubio. Igrao je sam protiv sebe. Na kraju smo nas dvojica malo prijateljski porazgovarali o ljudskim problemima u svijetlu takovog odnosa prema igri.
Bio je to zanimljiva i radna večer u Centru. Evo nas opet ovdje uz kamnečiće i slijedeći četvrtak.
bl. Muradenu


Post je objavljen 11.11.2005. u 12:51 sati.