Odlučila sam da ću štediti.
Štediti i biti strpljiva.
Zadala sam si najtežu žensku pokoru.
A sve zbog novih krpica (da,da, žensko sam)!. Smislila sam plan da ću uštediti koju kunu i pričekati sniženja i onda se razulariti. Al' Bože dragi, što je to preteško. Inače sam prilično dosljedna u svojim odlukama, al već sam ovaj mjesec nekoliko puta pogazila svoju riječ. Šta mogu kad su mi te nesretne krpice najveća radost u životu.
Neki dan se u kvartu otvorio novi butik, morala sam nešto kupiti. Danas neka baba na poslu šverca Benettonovim majicama, ajd' ubola sam dvije (je*iga samo 100kn). Maloprije sam muža telefonski obradila da idemo popodne kupit novi mobitel, jer moj zeza od ljetos. A nema ni kamare. Trebala sam dobiti novi mob. umjesto one glupe i preskupe đinđe.
Ajmo sad iskreno. Jel mi treba novi mobitel? Pa normalno da ne, trošim mjesečno 35kn. Danima me nitko ne zove nit šalje poruke (,a ni ja baš nemam takvih potreba). Al' umrijet ću ak' ga ne dobijem!.
Danas je došao na red i tromjesečni posjet kozmetičarki, slijedeći mjesec moram ponovno na pramenove, i još na poslu planiramo skoknut u Graz u šoping. I kak' da ja sad uštedim??
A prijeko mi je „potrebno“:
- bolero (zato što nemam s dugim rukavima),
- nova đinđa (da, 20 komada nije dosta, treba i 21),
- cipele i čizme ( pa ako je sniženje bilo bi šteta propustiti),
- hlače (da, još zelene nemam),
- novi remen ( još jedan od 5 sličnih koje imam),
- šminka (tu mi sve treba – možda ima koja nijansa nečega što nemam),
- torbica, košulja, šal, kapa….
ma zapravo ništa od nabrojanog i ne nabrojanog mi ne treba, al teško je zatomit žensku taštinu.
P.S. jučer je bio prvi rođendan mog bloga.
Stvarno sam se napisala u tih godinu dana.
Post je objavljen 11.11.2005. u 12:44 sati.