Tak se nekad užasno osjećam da bi najradije sve pustila u kurac i otišla iz
ovog jadnog mjesta gdje svi sve znaju i gdje ima pun kurac ljudi koji se miješaju
i guraju u tvoj život a zapravo pojma nemaju tko si ,kakav si,što voliš...Pojma
nemaju što ti se događa u životu i ne znaju da možda nije najpametnija stvar na svijetu
da te razdvoje od jedinog izvora sreće i smijeha,od jedine osobe zbog koje ne pukneš
i zbog koje ne staneš nasred neke prometne ceste,počneš vrištat iz sveg glasa nadajući
se da će te pobrat najveći kamion što postoji jer na ovom svijetu nema ništa za tebe...
Najgore je od svega što ,kad ti ti ljudi oduzmu tu mrvu sreće što si je nekad imao u
životu,onda ne da je gotovo,nego tek počinje! Onda crpe sav mogući život iz tebe nekakvim
lažima i pričama o stvarima o kojima samo ti znaš što je bilo... Nakon toga svega izgubiš
vjeru i u život i u ljude jer ne znaš više što je tu normalno... Nakon toga ,izgubiš i samo sjećanje
na ono što je nekad bila jedina stvar koja te usrećivala i nakon toga znaš da se ta osoba koja ti
je bila utjeha,prijatelj i velika ljubav više ni ne sjeti tebe jer je uvjerena u neke stvari koje nisu niti približno
istina i koje su izmislili isti ti ljubomorni ljudi samo da dobiju što žele...Homoseksualnost nam je tabu tema
a tračevi i uništavanje tuđih života i razbijanje tuđe sreće (makar to bila iluzija,kad-tad bi samo shvatili) nam
nije tabu tema..ma kakvi..baš smo kul ako to radimo...luzeri smo tek ako ne uništavamo druge...ma dajte,,,
e stvarno jadno! Stvarno smo svi fakat jadni! Koma je tek to što dok sve zaboraviš i preboliš i napokon si sretan
ponovo i opet si sav u svom filmu , čuješ da netko tko zna sve i tko je bio prisutan određenom događaju ,sere po
tebi toliko da i sam pomisliš o kakvom to psihopatu priča... Ne bih bila ni napisala ovaj post da nisam bila na jednom rođendanu ,
gdje nam je bilo PERFEKTNO ,saznala da osoba koja zna priču i koja zna što je bilo priča o meni takve gadosti da se smuči svakom
tko ih čuje... I nakon svega,saznaš da zapravo nisi ništa kriv,da si jedna velika žrtve nečije ljubomore i nečijih kompleksa...
Mogu reći da iskreno žalim osobu koja me uporno pokušava zasjeniti i dostići i kojoj je moj život očito tako zanimljiv da ne prođe dan
a da ne priča o meni... ( samo moje cure će znat o kome je riječ ) .... i moram vam reć da nakon toga što sam čula,nisam počela pljuvat po
toj osobi nego sam jednostavno ispričala svoju priču,onu istinitu jer nisam mogla vjerovat da su moje najbolje prijateljice zaluđene teorijom
koja nema smisla... Ispričala sam svoju priču i najbolje od svega imala sam dokaze za svoju priču je u mobitelu imam 1200 poruka sačuvanih..
Nisam mogla a da ne primijetim face s kojima su cure pratile ono što sam pričala i s kojim zanimanjem su me slušale... I na kraju svega zaključiš
da je Ivanić fakat odurno mjesto..zapravo nije tolko mjesto odurno nego ljudi koji žive u njemu...I samo poželiš otići,otići odavde i ne vratiti se...
Ali fakat sam sretna u svakom pogledu...imam super društvo - osobe koje me usrećuju,svog dečka ,obitelj i ne tako savršene ocjene... =) A ako i nisam sretna ,nabacim osmijeh i idem dalje jer
osmijeh "Ne košta ništa, a djeluje čudesno ! "
Voli vas -pinky
Post je objavljen 11.11.2005. u 11:09 sati.