Budući da sam danas iz Isusovih godina ušao u, valjda, Marijine ili Ivanove, red bi bio da se pozabavim temom koja me, uz određenu nelagodu, uvijek nadahnjuje na molitve – i listanje gramatika.
Riječ je naime o pridjevima, a neugodan osjećaj potječe od toga što i sam često ne slijedim pravila koja propisuju jezičari, opravdavajući se katkad stilom i izražajnošću, a katkad - pogrešnom navikom. Uglavnom, kada su posrijedi određeni i neodređeni pridjevi, zna mi se dogoditi da dugo dvojim koji ću oblik upotrijebiti. Ne zato što mi građa nije jasna – premda ima slučajeva koji nisu precizno razgraničeni – nego zbog toga što su pogreške o kojima ću ovdje progovoriti uvjerljivo najčešće u javnoj komunikaciji – i stoga duboko ukorijenjene u standardni jezik. Gotovo da nema novina, dnevnih, tjednih ili mjesečnih, u kojima se ne spotaknu o tu nesretnu vrstu riječi.
Pitala me tako Siščanka za rečenicu “Trobojni slak najbolje uspijeva na suncu, na vlažnu do umjereno suhu plodnom i propusnom tlu.”
Načelno, neodređeni oblik rabimo kada iskazujemo promjenjive osobine imenice koja slijedi, a odgovara na pitanje kakav: lijep dan, velik problem, oštar nož…
Određeni pak upotrebljavamo kada izričemo stalne osobine predmeta ili kad preciziramo na koji se pojam ta osobina odnosi. Stoga on odgovara na pitanje koji. Usporedite, primjerice, ovo:
Kupio sam jedan šešir smeđ i jedan siv. (neodređeni pridjevi)
Smeđi sam ubrzo izgubio, a sivi nosim i danas. (određeni)
Vratimo se sada na spomenuti primjer. Budući da pravila, a pogotovo iznimaka, ima mnogo, i ova će tema biti podijeljena na nekoliko dijelova. Prva sintagma, “trobojni slak”, dio je naziva (kao pitomi kesten, recimo) pa je pridjev određeni, jer govori o točno imenovanom slaku, o vrsti koja se razlikuje od neke druge.
Deklinacija takvoga pridjeva glasi:
N trobojni
G trobojnog(a) (uporaba naveska, napisah već negdje, proizvoljna je)
D trobojnom(u/e)
A trobojni
V trobojni
L trobojnom(u/e)
I trobojnim.
No ostali bi trebali biti neodređeni: “… na vlažnu do umjereno suhu plodnu i propusnu tlu.” To je dakle pogrešno. Zašto? Zato što ne govorimo koje je to tlo, ne spominjemo mu postanak i vrstu, nego kakvo je, samo ga općenito opisujemo. K tomu, ti pridjevi ne stoje sami.
Znači, sklanjamo ih ovako (svi su srednjega roda, a uzet ću drugi):
N suho
G suha
D suhu
A suho
V ---- (u muškom rodu u nar. pjesmama - crn konjiću, mlad junače, inače nema tog padeža)
L suhu
I suhim.
Ženska deklinacija određenih i neodređenih pridjeva razlikuje se samo u vokativu. Neodređeni ga oblik nema.
I to bi bilo to, za večeras. Idem popiti nešto. Nije čovjeku svaki dan rođendan.
Nastavak, naravno, slijedi čim uhvatim malo vremena.
Post je objavljen 10.11.2005. u 22:24 sati.