On više kupuje nego ja?!?
Bio je u najmanju ruku neobičan. S njim sam mogla proanalizirati sve reklamne plakate u gradu. Pričali smo o bojama, slikama, tekstovima. Razgovori su se nastavljali u neke druge sfere. Politiku, filozofiju. Onda smo skočili riječima do Pariza, Londona, ili nekog malog sela u Africi.
Izuzetno inteligentan. I naigled i gotovo sve je razumio...
(Naravno oborio me s nogu. Ne zato što je bio 1,85 i 85 kg mišića, nego su otprilike bile u mojim očima takve proporcije njegova uma. A to je na mene djelovalo kao afrodizijak. Nisam ja valjda kriva što je moja erogena zona između između očiju.
I počeli se družiti. I počeli hodati, poljubili se...ah...a onda me je pitao...bi li ga odvela u shopping.
Zapravo to je bio početak našeg kraja. Počeli smo s Ipercoppom u King Krosu, a shoppingirali smo po svim nemogućim i mogućim mjestima u okolici Zagreba, uključujući i Sloveniju.
Ono što ja nikako nisam mogla shvatiti, pojmiti, povjerovati je da taj muškarac doista uživa, uživa, uživa u shoppingu i kupuje, kupuje, kupuje.
Nikad nije kupovao po listi, iako je imao okvirne kasnije, ali išao je od police do police, od proizvoda do proizvoda, sve je znao (u svakom centru-izuzetna memorija kažem Vam), sve je poznavao. Nekon prvog zajedničkog shoppinga spavala sam bez snova usred bijela dana tri sata. Toliko je toga kupio, toliko stvari, toliko boja okusa i mirisa, da ja nisam imala snage kupiti ništa.
Preferirao je neke brandove, nije šljivio kupujmo hrvatsko i pomno je gledao etikete.
Uglavnom kad je kupovao pivu, kupio je najmanje tri različite vrste piva, a obavezno bar jedan novi proizvod. Obožavao je nove proizvode. Obožavao je degustacije. Doslovno se najeo i napio po shopping centrima i ako bi mu se proizvod svidio on bi ga kupio. Ako je proizvod bio na akciji, on bi ga definitivno kupio, a ako je mogao dobiti majicu ili šal uz njega, pogađate-kupio je.
Nije bilo bitno da je potrebito, bilo je bitno da se ima. A pri dolasku kući to je bila prava rapsodija uzbuđenja i iznenađenja.
Od zbrajanja cifre koliko će iznositi iznos shoppinga odustala sam već kod petog proizvoda, a unatoč činjenici da smo u shoppingu zajedno bili milijun puta ja osobno sam kupila samo jedne čizme i jednu jaknu, čekajući da on dobije neku nagradu jer je kupio pet nekih čajeva, a drugi puta zato što sam ja išla kupiti čizme.
Moram mu priznati da je masa njegovih kupovina bila uvjetovana ljubavi. Recimo tati je kupovao i to s ogromnim guštom muesle koje je kako je on pričao tata jedino volio. A ne samo to. Kupovao je s tolikim žarom i dok je mene doslovno za srce zgrabilo kad sam vidjela iznose koje su bivale peglane karticama.
Nisam ništa govorila, niti proturječila. Na koncu čovjek je trošio svoje novac. Svoje nekupovanje sam objasnila da se u mojoj obitelji nabavke drugačije odvijaju. Nisam imala snage reći da kraj toliko nepotrebnih stvari, možda užasno finih stvari, ali ipak suvišnih ja nemam snage pogledati ni one najpotrebnije.
Uglavnom on je san svih ljudi u marketingu. On će sigurno probati Vaš proizvod. Ako valja on će ga sigurno kupiti, ako ne neće. On će vidjeti Vašu ambalažu, on je u sanju pretražiti cijeli grad da kupi što želi. On zna za sve Vaše proizvode, a naročito uočava nove. U bitnim stvarima vjeran je robnim markama i u svakom slučaju provjeriti će Vaše marketinške kampanje. On je the Ultimate buyer.
S druge strane, nikada nije prelazio limite, tj. kupovao je u granicama svojih prihoda. Možda se meni masa tih stvari u njegovim kolicima činila suvišna i nepotrebna i čak prestavljala konzumerizam do maksimuma, on u konačnici je vrlo čvrsto gospodario svojim računima. Njegova se mama možda ne bi složila sa mnom, ali barem je tako tvrdio. A ja sam vjerovala, u stvari nakon trećeg shoppinga s njim vidjela sam da je to njegov obrazac ponašanja i bilo mi je ok. Totalno suprotno ono kako se ja ponašam u shoppingu, ali doista i zaista sam vidjela "programiranog" no "osviještenog" potrošača.
Drago mi je u cijeloj priči što sam ga nagovorila da promijeni garderobu. Za to nije mario prije mene. Oblačio se očajno i moram priznati da sam "iskoristila" tu njegovu ljubav prema kupovini i potakla ga da kupi novu odjeću. Ništa skupo, niti ekstra, no stvari usklađene bojom i stilom. Ukratko promijenila sam mu image. A promjenom image-a povisuje se i samopouzdanje. Nisam baš od ružnog pačeta, napravila labuda, ali sam...stvorila gospodina....
Koji je permantno kupovao više od svoje ženske polovice...Definitvno je tu bio početak našeg kraja :)))).
Post je objavljen 11.11.2005. u 07:54 sati.