Moj mali Monty danas slavi 8. rođendan. Kažu da je za psa jedna godina kao 7 ljudskih što bi značilo da on danas imam 56 godina. Wow – to znači da je stariji čak i od moga tate :))) A ja ga stalno zovem moja mala bebica. Ma u stvari, on ima toliko nadimaka da ga najmanje zovemo Monty. Uglavnom je to mali, malac, montac, montica, montalino, ludolino, blesolino, ludica, blesica, smradec, pipac, pipo, pipsoni ili neki od navedenih u kombinaciju poput monatlino blesolino ili pipac blesac.
Imao je malo više od 2 mjeseca kad sam ga dobila. Sjećam se kako mi ga je Mike stavio u krilo i kako sam protestovala “što ga meni daješ”, ali čim me Monty pogledao njegovim plavim okicama bila je to ljubav na prvi pogled. Kad smo otišli da ga kupimo nisam čak htjela ni da uđem u kuću žene koja ga je prodavala. Znala sam da ona ima nekoliko malih puppyja, i znala sam da nema teorije da izaberem samo jednog. I tako ga je moj prijatelj Mike izabrao dok sam ja čekala u autu. Na putu kući Monty se nije mrdao iz mog krila, tu je prespavao čitav sat vožnje. Bio je tako mali i sladak, i mekan i fluffy, i izgubljen i nestašan…tako mali da je spavao ispod mog kreveta dok se više nije moga zavući ispod njega. Sad je veliki, ali još uvijek sladak, i mekan i fluffy i blesav, ali i dobar i poslušan (uglavnom)… ma, najbolji cuko na svijetu.
Sutra ga vodimo u PetsMart – to mu je poklon za rođendan – i kupićemo mu šta god izabere :)))
Post je objavljen 10.11.2005. u 21:54 sati.