Marketing
Snaga ljudskog duha
Zima,Goran Radić, slika ustima i nogama
Šetam gradom i primjećujem kako u nekim izlozima već stoje ukrasi koji najavljuju skori početak adventa, božićnih blagdana, vrijeme darivanja (to je eufemizam za ono mahnito pustošenje računa i kreditnih kartica). Prisjetila sam se Zvjezdice i njezina posta u kojem je pisala o mislima na bjelinu snijega, blagdanska svjetla...i sama imam te idilične slike pred očima. Obuzme me neki mir, sjeta, vjera u dobrotu, a s time se nikako ne slaže gužva, nervoza i manijakalno obilaženje trgovina. Bezbroj puta sam se zapitala koliko u svemu tome zaboravljamo na onu istinske vrednote koje su bit tih blagdana, na to da učinimo nešto pozitivno, da nekoga razveselimo, nekome pomognemo, a da time i naše zadovoljstvo bude veće, da u sebi gradimo hram dobrote.
Dolazim kući i na stolu nalazim poštu. Pozornost mi privlači podeblja omotnica na kojoj piše: Izdavačka kuća umjetnika koji slikaju ustima i nogama, Zagreb. I dalje mi je bilo prilično nejasno o čemu je riječ. Otvaram...
Katkad mi se zaista čini da nam sam život jednostavno daje odgovore na neka pitanja, samo ih je važno vidjeti. Naime, u pošiljci se nalazi pismo, 6 blagdanskih čestitaka, 6 omotnica, džepni kalendar i 6 malih ukrasnih kartica koje se mogu zavezati na darove ili vrećice. Cijena cijelog kompleta je 49 kuna (s PDV-om). Naravno, postoji i napomena da kupnja nije obvezna, a za one koji to žele, priložena je i uplatnica.
U pismu je lijepo objašnjeno da su na čestitkama i kalendarima otisnute reprodukcije slika koje su naslikali umjetnici kojima je zbog neke bolesti, ozljede ili hendikepa od rođenja onemogućena uporaba ruku. Za one koji žele saznati više, link je ovdje.
Zima, Stanislaw Kmiecik
Zvijezda nad Betlehemom, Phillip Swanepoel
Ti ljudi slikaju ustima i nogama! Gledala sam neke televizijske reportaže o tome, bila sam zadivljena njihovom voljom i načinom izražavanja, prekrasnim slikama. Nisam znala da postoji izdavačka kuća koja se bavi tiskanjem reprodukcija njihovih slika na čestitkama. Jedno sasvim novo otkriće i jedna nova emocija kojom sam obogaćena.
Hodamo svijetom u žurbi i vrtimo se oko svoje osi, svojih problema (manjih i većih) zaboravljamo ljude koji zbog nekog hendikepa moraju živjeti drugačijim životom, koji ne mogu fizički sve što mi možemo, a u određenim situacijama bismo se trebali ugledati upravo na njihovu hrabrost i umijeće, na pristup životu.
Postavila sam si pitanje koliko sam često ja preuveličavala probleme ili ih vidjela tamo gdje ih nema? Postavila sam pitanje koliko ima onih koji zdravi i čili jadikuju nad svojom sudbinom, nad time kako nemaju mogućnosti, posla, novca...Čast onima koji se trude, ali koliko ima onih koji ništa ne pokušavaju? Prepuštaju se malodušnosti, očaju, gube volju. Ima i onih koji umjesto potrage za kakvim poslom jednostavno hodaju od kuće do kuće i traže novčanu pomoć, a nažalost, ima i nekih koji kradu. Žalosno je što ti zdravi i sposobni ljudi tako lako gube volju i hrabrost.
Divim se volji i ustrajnosti ovih ljudi, želim ih poduprijeti u njihovu nastojanju da samostalno zarađuju za život. Ne želim samo sućutno promatrati, njima to nije potrebno. Zaslužuju pohvalu za svoje nastojanje, ohrabrenje za budućnost. Kupit ću čestitke jer ih želim poduprijeti, jer želim nekome čestitati blagdane, razveseliti drage osobe čestitkom, jer se u ovoj eri tehnokulture još uvijek veselim dolasku poštara.
Želim se oduprijeti ispraznom trošenju novca. Možda je to mali korak za čovječanstvo, ali je meni važan. Želim naučiti...
Post je objavljen 10.11.2005. u 20:05 sati.