Pregled posta

Željko Kekić Pauk, nekadašnji djelatnik SDS-a, SZUP-a i SIS-a tvrdi:

Arkana nismo trebali pustiti jer je Boljkovčev šef kabineta imao tjeralice

Petnaest dana nakon Arkanova uhićenja bio sam kod Boljkovčeva šefa kabineta Tihomira Goršea i vidio sam Interpolove tjeralice za niz Arkanovih zlodjela u mnogim europskim državama. Ne znam zašto ti Interpolovi zahtjevi nisu dostavljeni sudu - čudi se gospodin Kekić

Piše Tomo Vičić

Dugorešanin Željko Kekić Pauk, bivši dugogodišnji djelatnik Službe državne sigurnosti, a potom i SZUP-a, te prvi načelnik SIS-a 137. dugoreške brigade, postao je predmetom obrade SZUP-a, HIS-a i SIS-a. Saznanja kojima raspolaže Pauk i njegova istina o radu pojedinih istaknutih ljudi i tajnih službi potvrđuju već davno izraženu sumnju da je u tom djelu hrvatske vlasti bilo svega. Pauka je posebno zasmetalo pojavljivanje u javnosti Josipa Perkovića, trenutačno savjetnika Miroslava Tuđmana u tajnim službama, čija je slika objavljena na odvjetničkom domjenku Miroslava Šeparovića, smijenjenoga šefa tajnih službi. Na tom se domjenku Perković družio s Igorom Dolancom, sinom Stane Dolanca, bivšeg gazde svih tajnih službi Jugoslavije.

- Perkovića je bivši ministar Josip Boljkovac imenovao svojim pomoćnikom, a Branko Traživuk je tada preuzeo dio poslova i visoku poziciju prvoga obavještajca u SZUP-u. Perković i Traživuk bili su prijatelji i razumjeli su se u svim pitanjima, pa su zajednički kreirali kadrovsku politiku, provodivši je preko Josipa Boljkovca koji je Perkovićuneograničeno vjerovao. Iako je Perković nakon 'afere Labrador', u kojoj je Traživuk djelovao pod konspirativnim imenom Labrador 1 i špijunirao za jugoslavensku tajnu službu, tvrdio da mu je Traživuk radio o glavi, to je samo priča za naivne. Time je želio sa sebe skinuti odgovornost za kadrovsko napredovanje Traživuka i njegovo angažiranje u službi. Već mi je tada bilo jasno da od obrade uhićenih članova 'Labradora' i njihova procesuiranja neće biti ništa - tvrdi gospodin Kekić.

Što su htjeli beogradski udbaši?

Po čemu je to Dugorešanin mogao znati?
- Petnaestak dana nakon Arkanova uhićenja bio sam kod Boljkovčeva šefa kabineta Tihomira Goršea i vidio sam Interpolove tjeralice za niz Arkanovih zlodjela u Njemačkoj, Francuskoj i drugim europskim državama. Ne znam zašto Interpolovi zahtjevi za uhičenjem i izručenjem nisu dostavljeni sudu, ali oni su bili sasvim dovoljni da se taj kriminalac do pravomoćnosti presude zadrži u pritvoru ili izruči Interpolu. Gledajući s današnje distance, treba pitati čija je to odgovornost, Boljkovčeva koji je bio ministar ili njegovih najbližih suradnika, ponajprije Perkovića - pita gospodin Kekić.

On navodi kako je Hrvatska u to vrijeme medijski kipjela o 'slučaju Arkan', a Interpolov zahtjev za uhićenje i izručenje bio je u kabinetu Tihomira Goršea, čiji je ured bio pokraj Perkovićeva.

-Arkan je bio vezan uz savezni SUP, gdje je zahvaljujući Stani Dolancu bio visoko rangiran. Ta operativna sprega, u kojoj su u to vrijeme bili i čelni ljudi tajnih službi Hrvatske, bila je odlučujuća. O tome bi sigurno nešto mogli kazati tadašnji hrvatski kadrovi u SUP-u Stjepan Štef Pečevski i Zdravko Mustač, koji je nakon rada u Centru Zrinjavac otišao na odgovorne dužnosti Službe državne sigurnosti u Beograd. Gotovo sam siguran, poznavajući unutarnju organizaciju službi i odnose među njima da je Arkanovo puštanje na slobodu bila sprega našeg tadašnjeg MUP-a i saveznoga SUP-a. Tu spregu potvrđuje i 'slučaj Labrador', koji nikada nije dokraja istražen. Ne zna se što su beogradski udbaši htjeli - ubiti Perkovića, čovjeka koji je u malome prstu imao brojne informacije o radu službe u inozemstvu za progona emigranata, ili ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca ili, pak predsjednika Tuđmana? Nakon uhićenja članova grupe 'Labrador' istraga je došla do pola, a onda su iznenada Traživuk i drugi operativci koji su radili za savezni SUP uhvaćeni na špijunskome zadatku te su zamijenjeni za vukovarske liječnike Vesnu Bosanac i Đuru Njavru - objasnio je Pauk.

Tajanstvene smrti Perkovićevih pomagača

Ono što su trojica operativaca u svojoj predstavci o kriminalu u obavještajnoj zajednici napisali predsjedniku Tuđmanu samo je mali dio cijele priče, nastavio je Pauk, no posve je bilo dovoljno za krivični progon.

- Moji izvori tvrde da je detalje znao Perković, koji je poduzeo sve kako bi zataškao navode iz predstavke i ušutkao 'nestašne', koje je u tajnu policiju doveo Nikola Štedul. Perković je bio izniman policajac, kombinatorik i kontraobavještajac, koji je imao dosjee mnogih poznatih jugoslavenskih i hrvatskih dužnosnika i poslovnih ljudi. Ta saznanja maksimalno je koristio, dokumentaciju je stalno osvježavao, a na tim zadacima radili su njegovi najodaniji ljudi. Kada bi došli do podataka koji su kompromitirali Perkovića, hitno su premješteni u druge obavještajne službe. Jedan od suradnika u kojeg je Perković imao veliko povjerenje bio je Zoran Udiljak. No u nerasvjetljenim okolnostima stradao je u automobilu. Mladi sposobni obavještajac Ivica Šanko s Paga, jedan od najboljih[BPerkovićevih[/B] suradnika njegova djelovanja u SlS-u, stradao je na autocesti. Velikom brzinom zaletio se tegljač koji se noću prepriječio na autocesti pokušavajući se okrenuti. Zašto se okretao i kakve su bile vozačeve namjere, ostalo je tajna. Smrti tih obavještajaca, kao i nekih drugih, nikada nisu razjašnjene. Morali su nestati jer su ušli u švercerski kanal cigaretama i to je za njih bil kobno, tvrdi Željko Kekić Pauk.

Perković prijetio Šušku

Autori predstavke, trojica djelatnika MORH-a, htjeli su dokazati, kaže Pauk, vezu Perkovića i Šuška, jer ih je povrijedio nagli zaokret u odnosima i banaliziranje njihova rada. Nije cilj predstavke bio, kako se to uglavnom prikazivalo, isključivo otkrivanje kriminalnih radnji u MORH-u. Jedino je 'Feral' uspio objaviti pismo koje je sastavni dio predstavke, a u kojem Perković sa 'ti' oslovljava Šuška i traži da mu s vrata skine Vicu Vukojevića. Perković u tom pismu čak prijetio Šušku - ne bude li realizirao taj zahtjev.

- To govori da je stari lisac imao dokumente o tajnome djelovanju Šuška u Kanadi - uvjeren je Kekić.

-Dolaskom demokracije u Hrvatsku se vratio Nikola Štedul. Znao je da je na njega pucao Sindičić i da ga je poslao Perković, ali je ubrzo s Perkovićem sklopio pakt. Organiziran je susret na kojem su se pomirili dojučerašnji krvni neprijatelji. Štedul je oprostio Perkoviću dugogodišnji emigrantski strah od likvidacije.Učinio je to kako bi postao tajni podnačelnik SIS-a i prvi suradnik čovjeka koji ga je godinama hvatao po cijeloj Europi. Nakon, ustoličenja Štedul je u SlS doveo Lacu, Krištu, Lekića i druge - nastavio je Kekić.

Onog dana kada Perkovića više ne bude u pozadinskom sustavu obavještajne službe, uvjeren je Pauk, država će se osloboditi jednog od najvećih policijskih i špijunskih aktera.

-S punom odgovornošću tvrdim da je i mene zbog toga jer sam doznao ponešto o njegovu radu dao ukloniti iz službe i htio mi nauditi. Zahvaljujući upozorenju prijatelja i kolega, na vrijeme sam otišao i još se dobro osjećam - zadovoljan je gospodin Kekić.



Arkan za dr. Vesnu Bosanac?

Piše Milovan Nedeljkov

Željko Ražnatović je u Hrvatskoj osuđen u odsustvu na 20 godina robije. Pušten je da se brani sa slobode, što je iskoristio za bijeg u Beograd, a
razlog za njegovo puštanje iz zatvora u Remetincu ni do dan danas nije jasan.
Operativci SDB Jugoslavije tvrde da je Arkan razmijenjen za dr. Vesnu Bosanac koja je uhićena u Vukovaru. Tvrdi se da je toj razmjeni najviše pridonio Zoran Savičević, bivši načelnik Uprave za emigraciju savezne tajne službe, koji je ilegalno čak pet, puta bio u Zagrebu kako bi uvjerio svog bivšeg šefa Zdravka Mustača, savjetnika za sigurnost dr. Franje Tuđmana, da pusti Arkana. U suprotnom, tvrdi se u Beogradu, Arkan bi svjetskoj javnosti ponudio kompletnu priču o svojoj suradnji sa Stanetom Dolancem, Zdravkom Mustačem i SDB-om Jugoslavije, što
Hrvatska, zbog tadašnjih obaveza prema Sloveniji i Dolancu, nije smjela dopustiti.


Večernji list, Nedjelja, 13. 02. 2000.