Potaknuo je Okeco u svom blogu zanimljivu temu. Temu, kako bi on sam rekao, samo takvu. Pušenje. Bilo je to u njega kao iskaz brige za voljenu mu osobu. Pušenje!
Još u ona doba otkrivanja Amerike, kada kolonizatori nailaziše na domoroce, bili su prvi susreti ljudi ovih prostora s duhanom. Rituali sklapanja prijateljstva začinjeni bijahu uvlačenjem dima izgaranja osušenih biljaka duhana. Indijanci su to radili u specijalnim situacijama kao ritual. Svidjelo se to kolonizatorima i razvili od toga rituale na nivou osobnosti. Blagodati tehnologije omogućili su svima da taj ritual pretvore u svakodnevicu, pa sve do ovisnosti.
Našlo se nešto na novu tlu. Duhovna vrijednost začinjena uvlačenjem dima spaljenog duhana, prešla je čovjeku željnom osvajanja i posjedovanja. To je neko novo tlo. Što li iz toga tako nastade?
Vidjeli poduzetniji među njima mogućnost novih velikih zarada. Shvatili vrlo brzo da je zarada veća što više ljudi usvoji taj ritual, ma kakovu osnovu i posljedicu imao. Razvila se ogromna industrija duhana. Reklame na sve strane. Ulažu industrijalci duhana napore u osvajanje tržišta i njegovo razvijanje. Ekipe ljudi proučavaju kako pridobiti što veću popilaciju na tu, njima, dobrobit. Stvoren je veliki ciklus zadovoljstva, što je osnova daljnjeg razvoja. Stvoren je interes i potreba u ljudi koje nazvasmo pušaći. Njihovi dobročinitelji u industriji duhanskoj se trude da zadovolje 'potrebu' svojih potrošaća. Sve je u skladu. Sve, osim....
Nije čovjek stvoren za dimove u plučima, za kemijske spojeve na osnovi nikotina u žilama, za žar ispod nosa. Milionima godina stvaran je čovjek takav kakav je. Možda bi logički i bila moguća promjena čovjeka u takovim novim uslovima, ali na brzinu sigurno ne. Ne mijenjaju se geni preko noći. Što to ustvari nije dobro kod pušenja?
Kao prvo je tu kapacitet pluča. To je nešto što je ljudima zdravog gledanja odmah vidljivo. Uvlačimo li dim u pluča, manje je mjesta za kisik i sve ostalo što u čistom zraku koristimo u tijelu. Osim toga taj dim sobom nosi neke tvari, koje kao krute ostaju u plučima. Možda ne kao krute, ali kao gnjecave, da. Smanjenje kapaciteta pluča za kisik, koji nam treba kao materijal koji podržava procese u organizmu pri radu i izmjeni stanica, smanjuje našu reproduktivnu i aktivnu komponentu. Što bi to bilo za čovjeka? Brže se umara. To pak dovodi do nekih neraspoloženja, pa i do depresija. Slabe životne funkcije. Gubi se osjećaj zajedničkog življenja s ostatkom svijeta. Živci na taj način stradaju posredno. Čovjek se, kao netko stvaran u jednistvu prirode, urušava.
Kao drugo, što zajedno s prvim djeluje na uništenju čovjeka, su bolesti koje se javljaju uslijed pušenja. Kao prvo je tu carcinom. Zastrašujuća riječ, ali nije ona takova, već glupost ljudi. Da, zastrašujuća glupost ljudi! U današnje doba analitičkog pristupa nauci vidimo da su geni nosioci budućih oblika. Oni nose pamtivječnu poruku kojom se život održava u ovim uvjetima pamtivječnim. Geni pamte! Odjednom, u izrazito neprirodnoj mjeri, izravno u organizmu, dim, nikotin. Djelovanje je izravno na stanice, na gene. Geni se deformoraju i izobličuju se poruke. One reproduktivne stvaraju neorganizirane mase stanica, koje se takove ne mogu uklopiti u organizam. Da ne duljim. To je, vjerujem jasno. Moglo bi se reči da se to može desiti i nepušaću. Da. Štetnih tvari ima raznih u našem okruženju. Štetnih osobnih djelovanja na svoj razvoj ima raznih. Pušenje, međutim, je sigurno štetno!
Mnogi sve ovo razumiju, ali pušenje i dalje čuvaju kao svoju bitnu aktivnost. Poznata je stvar da čovjek, nekim čudom, najviše štiti svoje bolesne razvoje. Kada se suoći s poljedicama bolesti nastupa katastrofa. To je kao da vozač hoće kočiti kada se već sudario. Pokušajmo pogledati o ćemu se ovdje ustvari radi. Čovjek traži zadovoljstva. Puno ih je koji mogu priskrbiti zadovoljstva i to vrlo brzo. Zadovoljstva nisu samo za trenutke koje čovjek želi. Ona ostavljaju tragove u viječnost, samo što oni uglavnom vremenom slabe. Učestalim istim zadovoljstvom ostaje jasniji trag i posljedica. Nije to samo kod pušenja, ali to je sada tema. Pušač je vidio da postoji trenutno zadovoljstvo. Cigareta mu pomaže da skrene pozornost sa, često, neželje situacije, što može biti dovoljno za odlaganje problema. Čovjek tako prihvaća cigaretu kao saveznika. Živčani sustav i ljudska svijest prihvaća takovo viđenje. To je ujedno i najkraći prividni put moguće promjene na bolje. Neimanjem cigarete pušač kao da nema pomoći. Kao utopljenik razvija potrebu sa slamkom spasa, cigaretom. Tipična ovisnost. Već i kroz to cigareta je veliki neprijatelj čovjeku. Zamislite, robujete onom smotuljku duhana i to svojom neodgovornom odlukom. Zašto neodgovornom? Pa, za kratka zadovoljstva razvili ste ovisnost o nećem što će vam uništiti zdravlje, kreativnost, život na dugi rok ili zauvjek.
A što činiti? Vidite li gdje je neprijatelj. Cigareta? Jeste li sigurni? Pogledajte malo bolje! Ništa ta cigareta neće moći, ako vaša ruka ne posegne za njom! Pa gdje je neprijatelj onda? Jeli to vaša ruka? Jeste li sigurni? Pogledajte malo bolje! Da li da vas vodim dalje? Niste vi bebica. Vu glave je vaše. Da!
Sada ćete mi reči da vi to ne možete ostaviti. Nebi sada o tome puno, jer već rekoh da se bolesti najjače brane. Čovjek kao da ih najžešće čuva. Pa dobro. Nudim Vam pomoć. Na Vama je da ostavite cigarete. Uradite tako. Možda će vam doći misao i želja. Sjetite se tada mene. Ja sam uz Vas. Ja Vas volim i želim da prestanete s tom glupošću. Znam da nije lako, ali sada smo dvoje. Ja imam snage. Moći ćemo bez. Na Vama je da svaki put se sjetite moje pomoći. Biti će kriza, ali nakon nje će biti sve lakše i lakše i prestati ćete. Već u početku osjetiti čete zadovoljstvo u tom zajedničkom naporu. Pomognite sebi zajedno samnom. Otići ćemo onda zajedno u prirodu bez cigareta, pa taman mene i ne bilo uz Vas, jer svi smo jedna velika cjelina.
Sve vas pozdravlja i voli Mladen
Post je objavljen 10.11.2005. u 13:15 sati.