Mislis da je proslo, mislis da si zaboravila... Navecer samu sebe uvjeravam kako je sve iza mene, ali jutarnje budjenje s nekakvom prazninom u sebi, znas da voljene osobe nema pokraj tebe, da ste sada opet svako na svojem putu i da ga mozda nikada vise neces vidjeti... osjecaj koji mami suze niz moje lice i grc u trbuhu... zna se, nije lako... toliko uspomena, svaki kutak moje sobe budi sjecanja i vraca me u proslost, sjecam se svih tih zagrljaja, poljubaca... toliko srece.. sve je savrseno bilo, bili smo ludo zaljubljeni, osjecaj koji dosad nisam u toj kolicini spoznala, nisam znala da cu se toliko jednoj osobi moci prepustiti... prvi put da u potpunosti nisam kocila svoje osjecaje... ali na zalost
dogodio se prekid i srusio moje carstvo srece, drago mi je sto sam upoznala toga decka i stvorila tolike uspomene kroz 2 najljepsa mjeseca u mome zivotu, ali s druge strane nikada necu prezaliti sto je prekid dosao u trenutku kada nas je jos toliko toga cekalo... odjednom je palo sve u vodu... voljela sam ga kao nikog do sad idalje ga volim, razloga za mrznju nemam, shvacam ga... i neka zna da ce uvijek imati mjesto u mome srcu...
hvala svim blogerima koji me citaju i komentiraju...
Post je objavljen 10.11.2005. u 11:33 sati.