Osjećam da gubim nešto. Ni sama ne znam što.
Neki djelić sebe za koji nisam ni znala da postoji.
Sakriven duboko. Negdje iza nagomilanih uspomena.
Tamo gdje su otkucaji srca šutnja koja spaja naše svjetove.
I gdje stojim na rubu gledajući smijeh oko sebe.
Zaboravljajući kako zvuči njegov dah.
Tamo gdje se moji dani boje zime. Hladnoće.
I praznine koju ne želim osjetiti na kapcima.
Dok lutam umorna od samoće.
I pogledom trčim od pahulje do pahulje.
Tražeći toplinu u očima koje možda ni ne postoje…
Post je objavljen 10.11.2005. u 11:14 sati.