Pripremim garniture, uzimam Večernjak, sjedam za stol i krenem s prečitavanjem. Došao sam nešto ranije. Odvrtio tako ja tek četiri okreta listova, kad stiže Tomi. Sve se zna; pada partija. Veli on :'Budeš pivicu?', a ja: 'Ček, ček; moj je red.' Padaju dve žuje. Naravno, bez čaša. Nismo mi šminkeri. Igramo u separeu, gdje su dva stola. U velikoj klupskoj prostoriji se igra belot-turnir, a i neko slavlje je, koliko čujemo.
Ovaj puta dajem kamen više nego ranije. Pravim se važan s 3. danom. Gledam tih osam na ploči. Skoro pa da se splašim. Pa cijela je ploča njegova. Čisto ne vjerujem da ću išta moći, ali znam da se broji na kraju i da treba truda da se slika promjeni. Krenusmo. Malo lijevo, malo desno, malo pritisak, malo širenje i sve tako, malo po malo, slika se mijenja. Vidim nakon nekog vremena, da sve nekako bolje izgleda. Tada već ima vidljivijih puteva do cilja. I uspijevam pobjediti za 7,5 poena.
Dok još igramo Tomi i ja, stiže Marijan. Odmah ga pitam za knjigu. Kaže da mu je danas bila promicija. Pokazuje primjerak. Stavio je, ono, 'za dušu', a u naslov 'Putevima nestalih oblaka'. Prvi puta vidim što to je, a pričanja je bilo. Spominje on i go u nekim od priča od kojih se sastoji knjiga. Stiže i Robi, pa zapodjenu njih dvojica partiju. Igraju ravnopravno. Robi je već vrlo viješt i pobjeđuje za 21,5 poen. Marijanove su misli valjda malo po strani. Još je pod dojmom novoizašle knjige.
Stigao je i Damir Kovačević, pa sada on kreće s Robijem. Tomi i ja još radimo našu partiju. Damir iscrpno radi. Poznat je kao mislilac. Njegove partije nešto dulje traju. Nešto pred sam kraj me zove Damir i pokazuje poziciju, koju su imali i pita me: 'Da li se tu što moglo?' Moglo se razbiti zid Robijevoga prostora, i poništiti prostor, i spasiti svoje kamenove. Izgubio je Damir tu partiju za 16,5 poena, pa je to mogla biti i pobjeda. Kaže mi: 'Stavi to za problem.' Rekoh: 'Bi, ali Japanci imaju bolje i poučnije probleme.' Na to on meni: 'Ali ove naše jednostavnije i možda ne tako zanimljive, bi ljudi bolje prihvatili, jer su nekako na nivou našeg poimanja.' Mislim si ja: 'Zanimljivo, a što je s naporom da naučimo više i napredujemo.'
Kako završismo Tomi i ja, Marijan izaziva mene. Bila je to partija u kojoj ovaj puta Marijan nije bio meta. Trudio se i išlo je nekako, ali ne dovoljno za pobjedu.
Stiže Zvonac i Tomi mu je tu kao ponuđen. Nema trećega stola, a volja za igru je ovdje. Nalaze kartonsku kutiju; stavljaju je između dva stola i ploču na nju. Upozoravam ih da ne igraju prejake poteze, da kutija ne popusti :)). Zrušil je Zvono veliku Tomijevu grupu, pa onda nastaje problem s Tomijevom grupom u kutu. Vidi Tomi da mu malo fali, pa se odlučuje na ko sačuvati 7 kutnih poena. Ulog je bila cijela velika grupa. Mogao je ostaviti seki, ali tada treba loviti poene. Bila je to kriva procjena, jer je Zvono pribavio nove dobitke na račun toga nastaloga koa. Bila je to Zvonkova pobjeda za 62,5 poena.
Sada Tomi ulazi u furku i kao lokomotiva ide na novoga protivnika. Bio je to Robi. Išlo ga igranje, ali i porazi. U tome nizu evo i još jednog poraza. Robiju je čak predao vidjevši kako mu je Robi nasakupljao njegovog zarobljenog kamenja. Naigrao se Tomi, ali bez radosti pobjede. Na kraju je odavao zadovoljnog čovjeka. Osmjeh kao i najčešće. Pitam se, ima li što drugo tamo negdje u dubinama. Tomi, starino, dobar si ti čovjek. Usrečio si ovdje trojicu, a da se tvoje zadovoljstvo nije pomutilo. Ako jest tamo negdje u dubini nešto, evo moj blagoslov tome, uz jedno: 'Hvala.'
Nalazimo se Damir i ja. Krećemo na jednu s devet prednosti. I opet, kao i često, sredio me 'penicilin' Damir. On sve gleda i razmišlja. Posebno je motiviran protiv mene. Kao da osjeti kada pogriješim. Vidim to. On kao da vidi neku lampicu na meni koja signalizira da sam nešto loše odigrao. Traži, traži i nađe. Ne iznenadi me njegov pravi odgovor, nego me čudi što tako ne igra protiv drugih. Pobjedio me za lijepih 43,5 razlike. Evo ga opet na drugom mjestu liste.
Zvonac igra sa Marijanom. Bilo je neočekivano tijesno. Dobio je Zvonac, ali za samo 6,5 razlike.
Stigao je Davor, a nedugo za nim i Ana. Davor je došao da nas vidi, a i da se čujemo. Nije igrao, ali Ana je bacila jednu sa Zvonkom. Igrali su bez velikih energija usmjerenih na pobjedu, ali na učenje vještina igre u Ane, da. Zvonac je dobio za 56,5.
Stiglo je i vrijeme za odlazak. U belot-klubu je ostalo živo i veselo raspoloženje. Beloteri se znaju lijepo družiti.
Pogledajmo sada rezultate