Pregled posta

I was hoping.............

Eto i mene ak se ko zabinuo di ad premda nikoga nije uopće briga za mene. I tak ja bila u komi last few days zbog tog roditeljskog koji je bio jučer. I koji je (za čudo božje prošao odlično). Ponedjeljak baš bezveze dan, bila sam s Ancom na kaffe u tom nekom kafeu di je neki ludi konobar (koji liči na Roberta Boškovića iz kad zvoni)
Almasa je luda. Al bar joj se sviđa onaj portret Ujevića (samo moram izbrisat kosu jer „jadničak je bio ćelav“) ma mislim koga briga, bilo je tako sumorno.
Tako se jadno osjećam zadnje vrijeme, osjećam kao da me nitko ne može razumijeti (iako sam čitajući mnogobrojne blogove ustvrdila da nisam najbeznadniji slučaj na svijetu)
Sviram samo one tužne stvari u molu. Imali smo u pon orkestar i sva sam se izbedirala kad sam čula obou (naime, u Puli nema profe za obou a ona je moja tiha patnja, ne želim flautu nego obou)
Ona ludača iz pjevanja me danas ful izmorila da sam sa sata otišla sa strašnom grloboljom i promukla. Ne kužim zašto me svi profe zadnjih dana bacaju pred ogledalo (da vidim položaj dok sviram i pjevam). I stanem pred ogledalo i smuči mi se od mog vlastitog tijela. Svo je nekako izobličeno, kao gitara, onak gore malo manje (u nedostatku grudi, bez push-upa) malo mi je struk se stanjio al onda u bokove se širi kao onaj donji dio gitare. Oči su mi nekak bolesno umorno krvave. Neznam ful mi se gadi moja ličnost, općenito moja pojava.
Ja sam tako nesretna, ona maka počinje polako popuštat, čak me i Emil danas vidio tako tužnu, mislim da bi me čak bio pitao šta mi je da nije bilo Lare i Iris, vidjela sam da je ful oklijevao dal da se upleće il ne (možda je mislio da je zbog njega)
Sad trenutno slušam Alanis Morissette: I was hoping, mislim inače je ne slušam al sam naišla na tu pjesmu na Ketynom mp3 i tak je tužna pa mi se zato sviđa............
Na roditeljskom je prošlo bolje neo sam mislila, očito imam više sreće nego pameti. Aida im je spomenula da smo mi malo umrtvljeni..... Ma koga briga nemogu joj ja u 8 ujutro biti pri sebi da pjevam i slušam intervale (koje ionak ne čujem i kad mi se ne spava)

Idem ja čitat, tu knjigu čitam već drugi put, zato sam se malo bedirala danas jer je ful čudna.
Napisala je Jana Frey, a knjiga se zove Poljubac moje sestre
Kratak sadržaj:
Mattis je zaljubljen prvi put u životu. Budan i u snu sanja Mieke. Kad ga Mieke slučajno dotakne , on sav drhti i čezne za tim da dotakne njezino toplo tijelo. Jedne večeri pročite njezin dnevnik i shvati da je i ona zajubljena u njega. Međutim ta ljubav je zabranjena jer su Mieke i Matis brat i sestra- blizanci.
Ok ja sam ovu knjigu onak u sebe uhvatila, tj. Ona me tak dirnula (kao i večina knjiga koje ja pročitam a koje nisu lektira) Ok, to je malo bolesno, mislim brat isestra i još blizanci al je ful žalosno. Tak sam se ufurala u njihovu ljubav... I ful me depra ulovila kad je njih baka ulovila da spavaju zajedno, onda su ih razdvojili, ona je otišla kod bake živjet a on ostao.
Priču zapravo on priča, počne na prvi dan nove godine, i tak priča u svakom mjesecu godine koristeći povremeno i retrospekciju (za neupućene vraća se i njihovo djetinjstvo i priča kak su oni se tuširali zajedno, radili još štošta) Izdvojit ću samo neke dijelove iako mi nije uobičajeno da recenziram al ova knjiga je nešto čudesno:
„Rukama sa se obrađivao misleći na Mieke, Mieke, Mieke, svršavajući u dlanove i gorko plačući“
„Nekad prije kad smo Mieke i ja bili još mali, kad smo imali otprilike devet godina, ponekad smo zajedno izvodili gluposti s mojim penisom. Oboje smo ga dirali i igrali se s njim dok se nebi digao. Tada bi Mieke uzela sviju plavu dekicu za spavanje i objesila je na moj uspravljeni penis kao na vješalicu. Meni to naročito nije bilo smješno, no Mieke nije mogla stati koliko joj je to bilo zabavno. Jednom drugom pilikom smo Mieke i ja na mom penisu flomasterom nacrtali nasmiješeno lce ali nas je Annagret (baka) ulovila...“

I tako dalje neda mi se više pist, stvit ću par slikica i idem spavat, e da evo i riječi od Alanis:
PUSA SVIMA; POSEBNO METALKI

"I Was Hoping"

as we were taking outside it was cold we were shivering yet warmed by the subject matter
my wife is in the next room we've been having troubles you know please don't tell her or anyone
but I need to talk to somebody
you said "wouldn't it be a shame if I knew how great I was five minutes before I died i'd be filled
with such regret before I took my last breath" and I said "you're willing to tell me this now
and you're not going to die any time soon"
and I said I haven't been eating chicken or meat or anything and you said yes
but you've been wearing leather and laughed and said we're at the top of the food chain
and yes you're a fine woman and I cringed
I was hoping I was hoping we could heal each other
I was hoping I was hoping we could be raw together
we left the restaurant where the head waiter (in his 60's) said "good-bye sir thank you for your business sir you're
successful and established sir and we like the frequency with which you dine here sir
and your money" and when I walked by they said "thank you too dear" I was all pigtails and cords
and there was a day when I would've said something like "hey dude I could buy and sell this place so kiss it"
I too once thought I was owed something
I was hoping I was hoping we could challenge each other
I was hoping I was hoping we could crack each other up
I too thought that when proved wrong I lost somehow
I too once thought life was cruel
it's a cycle really you think i'm withdrawing and guilt tripping you I think you're insensitive
and I don't feel heard and I said do you believe we are fundamentally judgmental? fundamentally evil?
and you said yes I said I don't believe in revenge in right or wrong good or bad you said
"well what about that man that I saw handcuffed in the emergency room bleeding after beating his kid
and she threw a shoe at his head.
I think what he did was wrong and I would've had a hard time feeling compassion for him"
I had to watch my tone for fear of having you feel judged.
I was hoping I was hoping we could dance together
I was hoping I was hoping we could be creamy together








Post je objavljen 09.11.2005. u 20:43 sati.