Marketing
Obitelj
Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.
On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.''
Bili smo tako učtivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.
Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.
Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.
Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
''Dok si dijelila sa strancem
uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.
Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pokraj vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.
Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''
Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele kapati niz lice.
Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;
''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.
''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''
Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''
Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;
nisam trebala vikati tako na tebe.''
Rekao je, ''O, mama, u redu je.
Svejedno te volim.''
Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,
i volim cvijeće, posebno plavo.''
OBITELJ
Jeste li svjesni da ako umremo sutra,
tvrtka za koju smo radili, lako nas uskoro može zamijeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe
osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.
I molim te, razmisli, unosimo se u posao više nego u svoje obitelji,
ne misliš li da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je iza priče?
Znaš li što znači riječ obitelj? FAMILY
FAMILY= FATHER AND MOTHER I LOVE YOU
Ma nebrojeno puta smo svi sigurno dobili ovakav mail, i svaki puta me raznježi i podsjeti koliko često zaboravljamo ono najdragocjenije što imamo. Ovakvi me mail-ovi ne ljute i ako ih dobijem 100.
Ali me ljuti kad sama sebe podsjetim na ovu priču vlastitim reakcijama.
Koliko često reakcijama uopće ne dajemo do znanja osobama do kojih nam je stalo da nam je STVARNO stalo. Iskreno? Neznam kad sam zadnji puta rekla mojoj mami da je volim, i da mi je drago što je imam i da je predivna baka koja bi sve dala za svog unuka! I jednog i drugog i sve koji su njeni. Neznam kad sam zadnji puta rekla svim dečkima da su mi dragi i da sam sretna što imamo takav odnos kakav imamo. Pogotovo kad vidim kako se njih trojica igraju sa Demom, koliko ga paze i vole i koliko se vesele susretima, makar su rijetki. I znam da bi se trebali više viđati, ali oept se vračamo u ovu groznu svakodnevicu. Trčiš na posao, pa trčiš na drugi posao, pa brzo pokupiš dijete, pa nabrzinu ovo pa brže ono, pa iskrsne još nešto... Više sam umorna od tog optrčavanja i stizanja. I opet isto u glavi, ako nešto misliš napraviti, onda stisni zube i radi, radi ko stoka ko majmun jer od nečega se treba živjeti. Standard večine nas. Odjednom se stvarno trzneš i skužiš da je sve opet utrka od koje si cijelo vrijeme bježao. Dočekala sam vrijeme koje mi izgleda ko utrka na 100 metara koja traje najmanje 5.000 km, a i tih 5.000 se povečava umjesto da se smanjuje obzirom na optrčavanje. Tu i tamo uleti netko da preuzme štafetu i opet se trka nastavlja.
Sjetila sam se postova od demjan, kako je vrijeme da se počneš baviti i svojim životom i karijerom i da djeca odrastaju... Ipak, moj još nije došao do te granice da mogu. Nemogu ušutkivati dijete jer ja nešto moram raditi. Jednostavno nemogu. Vjerujem da će doći vrijeme kad će se Dem igrati, sam, al ne zato što ja to od njega tražim ili očekujem, već zato što se on sam želi tako igrati. Znam da će odrasti u sekundi i više neće trebat toliko pažnje i mog društva jer će ga nositi njegovo društvo i vršnjaci. Znam da ću tada žaliti ako nebudem sada iskoristila svo vrijeme da budem s njim. I znam isto tako da to muški teže razumiju. Da nemogu uči u ženske umove i isprintati si osjećaje koje imamo da bi shvatili zašto smo stalno s djecom kad smo zajedno doma, a stvarno smo rijetko svi skupa doma. I nemogu kad je pored mene imati neku bitniju stvar SVAKI DAN! Mogu imati nešto bitnije jednom tjedno, ali ne svaki dan. Ne želim to. Nemogu se posvetiti svom drugom poslu jer mi za njega treba vrijeme, mir, koncentracija i prostor bez ometanja. A to uz dema nemam, niti želim imati mir i tišinu kad je on doma. Jako bi se zapitala i zamislila da mi je dijete tiho i mirno. Volim kad jurca, radi pizdarije, proljeva kakao i kad se ljutim na njega. Obožavam kad ga uhvati faza grljenja (jer ga rijetko uhvati) pa mi se uvuče u krilo i glumata i žmirka, trepče okama jer me pokušava šarmirati...
I šutira me sentiment, i hvata me faza suza ko kakvu balavicu koja je zaljubljena, al nesretno, a zapravo sam sretno zaljubljena u moju obitelj. Teško mi je kad nismo zvi zajedno. Grozno mi je kad znam da jednostavno nemože drugačije i da moramo raditi sve što radimo da bi imali barem to što imamo, a nemamo puno. I vrtiš se u začarnom krugu imanja i neimanja bitnih i nebitnih stvari. Sjedim na ringišpilu u kojem nema remen na sjedalu i svako malo visim, trudeći se da ne padnem s njega. A znam da sam jaka i više nego mislim, i da ću se sigurno održati na njemu, samo da malo, barem malo uspori taj tempo. Da prestane nervoza, da više otplatimo sve životne kredite jer mi ih je na vrh glave. Da prestanu hajke na izgubljeno vrijeme koje nas sve gazi i ubrzano traži da nadoknadimo sve prošlo, neiskorišteno vrijeme.
Danas se osjećam staro. Pre staro za neke djetinjaste svoje ideje i ideale koje sam dugo čuvala i skrivala od sviju. Osjećam se i previše balavo da od svega odustajem jer znam da nikad nije kasno. Dosta mi je i tog mog prevelikog mozganja jer dok razmišljam vrijeme prolazi. A isto tako željna sam razmišljanja i slušanja vlastitih misli jer znam da od svega toga bude nešto, samo da svoje misli pretočim u nešto konstruktivno i konkretno. Ali da uživam u tome!
Mislim da je vrijeme za jedne dulje praznike, za jedan dobar GO, i da mi napokon stigne povrat poreza koji čekam ko Svetog Petra kajganu.
Mislim da bi bilo super da sam tjedan dana mama patka koja živi sa svojim patkom i uživa u pačićima, svim svojim pačićima koje imamo zajedno.
Post je objavljen 09.11.2005. u 12:53 sati.