Marketing
Priča o Anđelu (Dio 37)
* preporučena glazba uz post: Katie Melua - Just Like Heaven
Sjedio sam u svom novom-starom automobilu, Citroenu DS iz 1969, kojeg mi je Jaques mlađi tako svesrdno pomogao nabaviti i urediti, koristeći svoje francuske veze, neprestano pri tome govoreći da već kada se vozim, da se vozim kao gospodin čovjek. Lagano sam vozio cestom uz more otvorenih prozora, jer moj novi-stari auto i ja smo skoro vršnjaci, a u vrijeme kada smo se rađali klima uređaji su bili rijetkost i osim velike buke koju su proizvodili zahtijevali su prostor osrednje garaže i manju elektro centralu za pogon, a to je ipak malo previše stvari za staviti u jedan automobil, koji ionako ima prozore koji se mogu otvarati i tako dopustiti vjetru da besplatno vijori kabinom i igrajući se prolazi kroz kosu stvarajući osjećaj bezgranične slobode baš kao što su nekada davno konjanici s dugim raspuštenim vijorećim kosama bili oni kojima je čitav svijet bio pod kopitima, naravno vjetrom kroz prozor upaljene sinuse neću spominjati jer teško da postoji ikoji užitak koji za sobom ne povlači određenu posljedicu koja nam baš i nje sasvim skroz po volji.
Norvežanin me nagovorio da kupim auto, ne da mi on nije htio više posuđivati svoj, nego katkada je i njemu trebao, a osim toga stalno mi je govorio o tom famoznom opuštanju koje se događa kada sjedneš u auto i voziš prema nigdje, kada kroz prozor gledaš svijet koji prolazi a ti nemaš ništa s njim, u nekom svome svijetu si, slušaš neku muziku i lebdiš iznad svega kao da si s neke druge planete. Bio je u pravu.
Klizio sam pored mora, sunce se spremalo na zaranjanje u njegove dubine i razlijevalo je milijarde toplih boja njegovom provršinom. Nakon vremenske prognoze koja je obećavala i sutra topao i sunčan dan, kao da ovdje mogu drugačiji i postojati, iz zvučnika su počeli izlaziti lagani isto tako i topli zvuci meni vrlo posebne i drage pjesme, nježan glas je pjevao riječi meni jako poznate, prvi puta sam čuo da neka žena pjeva ovu pjesmu koju izuzetno volim. Inače ne volim baš kada netko napravi obradu neke moje omiljene pjesme, to mi je kao da mi taj netko uzima i dio sjećanja i dio osjećaja koji su mi uz tu pjesmu vezani, no ovaj put je bilo potpuno drugačije. Slušajući ovaj divni glas kao da sam slušao nju, kao da je ona pjevala samo za mene
Sjećam se kako je jednoga dana, kada nije bila gužva ispred njenog kioska za sladoled, pretrčala ulicu i na brzinu mi u ruku gurnula nekakav papirić i rekla ovo je za tebe. Na brzinu sam dostavio naručena pića i potražio slobodno mjesto s pogledom na nju, razmotao papir i počeo čitati. Njenom rukom predivnim rukopisom , kao da njena slova mogu biti drugačija, je pisalo:
«Znaš često razmišljam o tebi i sreći koju imam da me je Bog smjestio tako blizu tebe. Toliko sam ti puta htjela pričati o tome, ali jednostavno ne nalazim dovoljno dobrih riječi. I znaš svaki puta kada pomislim na tebe u glavi mi zasvira glazba i krenu riječi koje kao da je pjesnik napisao boraveći u mojoj glavi, kao da je sve moje misli i osjećaje ovom pjesmom pretvorio u riječi samo za tebe.
Show me how you do that trick
The one that makes me scream" he said
"The one that makes me laugh" he said
And threw her arms around my neck
"Show me how you do it
And I promise you I promise that
I'll run away with you
I'll run away with you"
Spinning on that dizzy edge
I kissed his face and kissed hisr head
And dreamed of all the different ways I had
To make her glow
"Why are you so far away?" he said
"Why won't you ever know that I'm in love with you
That I'm in love with you"
You
Soft and only
You
Lost and lonely
You
Strange as angels
Dancing in the deepest oceans
Twisting in the water
You're just like a dream
Daylight licked me into shape
I must have been asleep for days
And moving lips to breathe his name
I opened up my eyes
And found myself alone alone
Alone above a raging sea
That stole the only boy I loved
And drowned her deep inside of me
You
Soft and only
You
Lost and lonely
You
Just like heaven»
Post je objavljen 09.11.2005. u 11:34 sati.