Evo, koristim rijetki trenutak po danu kad su blizanci budni i nadasve aktivni da napišem koju riječ. Našli su iza kante za smeće koja ih uvijek neobjašnjivo privlači, dvije metle ilitiga partviša sa drškom koja se može razvući, a u sklopljenoj verziji su primjerci taman za njih. Sad se na veliko "čisti" po kući i svadi ko će gurati partviš u Kikin brlog. Kiki se zavukla u najdublji kut i tiho reži. Idila. Magla je zalegla i kako stvari za sada stoje, nema neku namjeru podići se danas, tak gusta još nije bila ove godine. Sve je kao kroz bijeli til, tiho i mirno. Mrtvo, mogli bismo reći. Potrebno je upaliti neko svijetlo u kući da ne dobijem napad padavice od polarne noći što me okružuje. I naravno nešto kubanske glazbe da digne atmosferu, a i uzburka krv u žilama.
Probudila sam se sa takvim bolovima u križima da ne pamtim kad mi je tak gadno bilo. Dobro, dragi je preuzeo jutarnju smjenu i obukao i presvukao zamorce, udjelio im po flašicu mlijeka i tako kostimirane, vratio u krevet. Sad su preveliki za igraonicu i sve sam morala maknuti jer samo zauzima mjesto nasred dnevnog boravka, a oni izađu iz prve.
Tatica im je kupio šlapice u obliku šapica sa kanđama, naravno sve je plišano i stoji im za poluditi simpatično. Capkaju tako i viču, grrr grrr, navlačeći partviš za sobom. He he he, banda smiješna.
Idem, što je bilo bilo je, traže se neke nove aktivnosti...
Post je objavljen 09.11.2005. u 11:13 sati.