U Petom mjesecu volim se popeti do nekog planinskog sela. Dok prolazite putem pored mocvara, debeli pokrov algi prekriva vodu i izgleda kao komadic travnjaka; ali kako pratnja zagazi na njega, voda im brizga pod nogama, premda je tu sasvim plitko. Ta je voda nevjerojatno cista i vrlo lijepo izgleda dok se razlijeva.
Tamo gdje cesta vodi kroz zivicu, ponekad se u kociju probije koja grana. Brzo je grabite, nadajuci se da cete je otkinuti, ali, avaj, uvijek vam isklizne iz ruku.
Ponekad vam kocija prijedje preko grane zalfije koja se tada zaglavi u kotacu i svakim se okretajem dize gore, tako da putnici mogu udisati njen opojni miris.
ss.mns.122.
Post je objavljen 08.11.2005. u 23:33 sati.