POTPIS
Trčim s kćercicom u ruci -
Granate su nas, opet, iznenadile na ulici.
Granate, već stoljećima, svaki dan padaju,
I svaki put iznenade.
Požurujem je ljutitom galamom:
Srdžvu s tobdžija srpskih
Prenosim na dijete čekano deset godina
Da se potpišem, veli mi, dok prolazimo
Kraj plohe snijega, netakunutog, u parku.
Umjesto da je izgrdim,
Dopustih - ko zna zašto - da njezin kažiprst
Tu nježnu bjelinu načne
A potom oko ćirilične IVANE VEŠOVIĆ
Moj kažiprst je kružnicu opisao
Neprobojnu
Kao u bajkama.
Sinoć je na Sibilinom festivalu književnosti gostovao jedan pjesnik.
"Bokčija pjesnička" - kako se jednom netko izrazio ovdje na blogu.
Rodom Crnogorac, valjda po vlastitom izboru Sarajlija, odličan pjesnik po meni.
A tko sam to ja, ha ha ?
Post je objavljen 08.11.2005. u 12:47 sati.