Ivica Rajic optuzuje Ivana Bandica, obavjestajca OA-e u Madjarskoj i suradnika Josipa Perkovica u slucaju Blaskic da je prikrivao zlocine HVO-a u Varesu
Slobodna Dalmacija došla je u posjed optužnice protiv Ivice Rajića, koja zapravo predstavlja osnovu njegove nagodbe s Haaškim tužiteljstvom. Optužnica sadrži devet stranica, podijeljena je u 43 točke i datirana 25. listopada 2005. Završava vlastoručnim potpisima samoga Rajića i njegove haaške odvjetnice Doris Košte, koji tim potezom u potpunosti prihvaćaju svaki od optužnih navoda.
Pokajnički iskaz
Premda je javnost, ugrubo, obaviještena o njegovu sadržaju, originalni dokument otkriva do sada nepoznate detalje Rajićeva pokajničkog iskaza pred Haaškim tužiteljstvom. Pokazuje da svoje ratne zločine ne pokušava podijeliti i barem djelomice prevaliti isključivo na nadređene zapovjednike - Tihomira Blaškića, Milivoja Petkovića i Slobodana Praljka - već i poveći broj nižih pripadnika HVO-a. Uz Dominika Ilijaševića Comu, koji je u javnosti već prilično ozloglašen, Rajić tereti Marija Bradaru, Miroslava Antića, Marinka Jurišića, Marinka Ljolju, Marinka Šunjića, Zdravka Mihaljevića, Željka Bošnjaka, Emila Haraha. u točki 33. neizravno optužuje i Ivana Bandića, bratića sadašnjega zagrebačkoga gradonačelnika.
Prema Rajiću, Ivan Bandić bio je 1993. Petkovićev savjetnik za SIS. Navodno, dobio je nalog da lažira istragu o likvidacijama civila na vareškom području.
Zahvaljujući istoj optužnici s Rajićevim potpisom, u Haagu su prvi put službeno rekonstruirane dvije stravične, ali u potpunosti autentične scene: kako su vojnici HVO-a Muslimanima sjekli glave i kao eksponate ih izlagali na lokalnoj tržnici, dok je Dominik Ilijašević njihove odrezane uši vozikao po vareškim ulicama, nataknute na antenu svog automobila...
Do sada se o Ivanu Bandicu, braticu zagrebackog gradonacelnika Milana Bandica, ugglavnoom moglo saznati iz tekstova Jasne Babic, kasnije publiciranih u knjizi Urota Blaskic, kao o savjesnom obavjestajcu koji je kasnih devedesetih djelujuci pod krinkom diplomata u Haagu za HIS spijunirao tuzitelje u procesu Tihomiru Blaskicu. U knjizi je prikazan kao bivsi djelatnik BiH Udbe (tu su korijeni njegove kasnije uske suradnje s Josipom Perkovicem koji je dostavljao Anti Nobilu vrijenfodne informacije o opstrukciji obrane generala Tihomira Blaskica od strane Markice Rebica i SIS-a, nakon cega ga je netko iz Hrvatske cinkao nizozemskim vlastima da je hrvatski spijun koji se skrio pod legendom diplomata, pa su ga protjerali iz Haaga.
Bandic je povuvanjskih u ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu, gdje je sve do promjene vlasti 2000. sjedio na ledu i s drugim Perkovicevim covjekom Antom Damjanovicem, tada na bolovanju u MORH -u, nastavio pomagati Anti Nobilu da obrani Blaskica, da se stvarni krivci za pokolj u Ahmicima kazne.
Promjenom vlasti, pa skorim dolaskom na celo HIS-a (kasnije OA) Damira Loncarica, policijskog prijatelja Tomislava Karamarka, i osobom od povjerenja Josipa Perkovica, Ivan Bandic je nagradjen konzularnim mjestom u Pecuhu, sto je zapravo ispostava OA-e u Madjarskoj.
Nigdje u knjizi Urota Blaskic Jasna Babic ne spominje da je Ivan Bandic bio SIS-0vac koji je po zapovjedi Milivoja Petkovica sefa HVO-a 1993. zajedno s njim hodao po srednjoj Bosni i zataskavao zlocine, premda joj je taj podatak morao biti poznat, obzirom da knjiga obiliju obiljem informacijama, od kojih su neke jos uvijek klasiBlasficirane kao drzavna tajna, tek diskretno naznacuje da ICTY i Ivica Rajic za Bandica tvrde isto ono sto je Anto Nobilo tvrdio za Antu Sliskovica, sefa SIS-a kod Blaskica, da je zataskavao zlocin u Ahmicima.
Nedavno me jedan bloger upitao sto mislim o ovoj knjizi. Nacelno sam mu kazao da mislim kako je prepuna poluinformacija. Sad kada sam je iscitao, a ako je tocno da ICTY raspolaze dokazima o Bandicevom zataskavanju zlocina u Varesu, ta se moja nacelna tvrdnja i potvrdila.
Razotkrivena Bandiceva uloga u skrivanju istine o pokolju vareskih Bosnjaka, ne samo da kompromitira citav rad Jasne Babic u knjizi Urota Blaskic, vec potvrdjuje moje ranije informacije da je i Josip Perkovic kao strucni suradnik Ante Nobila u procesu Blaskic, izugubio svaki kredibilitet i zastitu kod ICTY-a. Bandic je kao djelatnik HIS-a pod krinkom diplomata u nizozemskoj djelovao pod poglavitim nadzorom Josipa Perkovica, tada savjetnika u HIS-u, zaposlenog osnovom ugovora o djelu.
Dakle, sve je vise naznaka da ICTY nece olako prijeci preko cinjenice da je Josip Perkovic, kao pomocnik ministra Gojka Suska, aktivno kreirao kadrovski vrh Vojne policije i SIS-HVO-a, te da je po zapovjednoj odgovornosti danas on najodgovornija osoba za ratne zlocine u Lori, i druge u Hrvatskoj s pocetka devedesetih gdje su glavnu ulogu igrali Vojna policija i SIS MORH-a.
Sada je u delikatnoj situaciji i Veselko Grubisic, sef OA-e i Kolinda Grabar Kitarovic, ministrica vanjskih poslova, jer Ivan Bandic obnasao duznost generalnog konzula RH u Pecuhu (mjesto na kojem je ranije bio pjevac Miroslav Skoro), a stvarno je sef ispostave OA-e u Madjarskoj.
Na pomolu je jos jedan obavjestajno-diplomatski skandal ozbiljnih razmjera.