
Kao što već znate preselih se.
Iz kvarta u kvart, ne ni tako daleko.
Nisam ni shvatila u kakvoj zgradi živim do sinoć.
Iako se radi o kvartu koji već svi znaju kao kineski, ipak ovakvu šarolikost u jednoj zgradi od svega cca 18 stanova nisam očekivala.
Na muci se poznaju junaci ili u problemu se upoznaju susjedi.
Vraćam se ja poslije posla kući i ugledam neku djecu kako se motaju oko ulaza i nešto pipkaju oko vrata, već sam ih htjela zašpotat da što to rade kad priđem bliže, a ono nisu djeca nego Kinezi, komada 7-8 nisam uspjela prebrojati (uglavnom bilo ih je k'o Kineza).
Velim ja sestri da sam ih vidjela, a veli ona meni da je skužila da nam je jedan susjed Kinez.
Ajde dobro, to se moglo i očekivati, ipak je to Čajnataun.
Kad sinoć evo zgode kad se ujedinilo cijelo susjedstvo.
Bio Najdražemoje kod mene i veli žuri se kući mora uključiti video da mu nešto snimi – da još uvijek ima VHS i da još uvijek ne zna isprogramirati da se sam uključi u određeno vrijeme, ali nemojte reći da sam vam rekla – i krene van i zove me da ne može otvoriti ulazna vrata.
Siđem ja otključati (ne znam samo tko ih je pametan zaključao kad ih onda ne možeš otvoriti portafonom) kad ne ide.
Znam da je to taj ključ jer sam njime otvorila kad sam dolazila, ali sad ne će ni milimetra, ni lijevo ni desno.
Cim tamo, cim ovamo, ne ide.
Skupilo se sad već nekih susjeda, preko nekoliko, svi cimaju mojim ključem, skupilo se i nekih izvana, cimaju oni s one strane.
Najdražemoje u panici, zakasnit će, kako bi bilo da iskoči kroz balkon (u prizemlju sam ali nije baš nisko) pa se sjeti da ne smije zbog kralježnice.
Sad već jedna mlada susjeda veli pa idem ja kod vas pa ću skakati pa probati izvana otključati.
I tako vijećamo mi unutra (skupilo nas se sad već 7-8, skoro k'o Kineza), vijećaju ovi vani (skupilo se i njih) i na kraju ovi izvana uspiju nekako otključati.
Kad su lijepo otključali i otvorili vrata, moj ključ normalno vrti na sve strane.
No nije to ni važno.
Ta zgoda omogućila mi je da malo upoznam susjede pa se tu našlo svega.
Imamo Kineza, imamo Zagoraca, Slavonaca, Bosanaca, Dalmatinaca, a tko zna koga još sve jer nisu svi stanovi useljeni.
Nekako nas već vidim kako u dvorištu pečemo rakije (kineske, bosanske, slavonske), gazamo grožđe za vino, kiselimo kupus, raspaljujemo roštilje, gradele ili kotlovinu...
Svašta mi pada na pamet.
Ma milina.
A ima i nekih od kojih bi se tu i tamo mogla ići posuditi vegeta ;)
Post je objavljen 08.11.2005. u 08:59 sati.