Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/leilani

Marketing

pinky



Ovu noć sam se budila svakih sat vremena. Od devet do šest. Ako se to buđenjem može nazvati premda sam se cijelo vrijeme više mučila nego spavala. Cijelo vrijeme je svirao a perfect circle, baš kao i noć prije i onu prije te i tako dalje. Čudno ali «probudila»sam se nevjerojatno naspavana. Kao da sam dva dana samo spavala. Popila sam kavu na eks dok mi je želudac jebao sve po spisku, oprala kosu po prvi put u životu u pol sedam ujutro dok mi je urban svirao. Osjećala sam da mi se vraća ona doza umišljenosti, zadovoljstva i samodostatnosti, ako bi se to tako moglo imenovati. Svakom čovjeku potrebna je količina umišljenosti da bi se osjećao svoje i kako spada, da bi na kraju krajeva bio sam sebi nenadjebiv, a to je bitno! Ne volim bahata ponašanja ni ljude pune sebe bez ikakve granice, ali bitno je da se barem osjećate moćno, reklo bi se.
Sva sranja koja su mi pala na pamet nestala su s pomisli da će mi sutra moja plavuša donijeti apc-ov dvd! Smiješak je održala i činjenica da su atheisti 55kn u petprodaji, a ne 70.
U školi se pojavio i naš stari drug koji je ove godine u slovačkoj ali nas je došao posjetiti, a činjenica da mu je kosa divno narasla i da se stvorio jer su ga vile poslale da slinim malo, opet je nadjebala sve ostalo.
Premda me želudac već ionako mrzi, reko šta je to još jedna loša kava ovog dana! Situacija gle-on-sjedi-stol-pored-ali-izbjegava-te-pogledati( kao da keže»ja sam papak!!») me prije svega nasmijala što inače nije uobičajeno, jer pojava dotičnog gospodina inače ima učinak «hoću svoj krevet i mrzim sve kitoliko»! napokon sam osjećala da je on taj koji ispada smiješan i da mu ja tu ne mogu pomoći. Fala kurcu na saznanju!
Lizzy me danas podsjetila da vile postoje. Ne vjerujem u vile u njenom smislu, ali danas sam ih osjećala u zraku. Možda zato što je hladno i lijepo ili jednostavno što danas nisam ni jednom pomislila kako bi bilo što moglo biti loše. Nije me čak ni smetala činjenica što sam trijezna, niti sam imala svakodnevnu želju za opijanjem.
Vidjela sam svoju vilu. Helu. Koja se tako lijepo nasmijala i koja vjerojatno ne zna da je tako posebna, ali učinila me još sretnijom.

Screaming at the window
Watch me die another day
Hopeless situation
Endless price I'll have to pay

..je kurac moj! Možda nekom drugom prilikom, ali danas sam vila!


Post je objavljen 07.11.2005. u 19:20 sati.