Ponekad mi se čini da sve moje frendice singlice, ili ti ga po naški :) slobodne prijateljice koje nisu u ozbiljnim vezama mi zavide što sam u vezi. Komentari tipa blago mi se, ja imam nekog tko me voli, grli, ljubi, redovito se seksam, njihovi su najčešći komentari. Ma ja mislim da nije sve tako crno kad nemaš dečka, nekog tko će te zagrlit i reć da te voli. Uostalom, nema mi ništa lijepše kad mi mama kaže da me voli( da, ona to još uvijek radi!!! :))
Dugo sam bila bez dečka. Kako današnji svijet voli reć :bila sam singl! I iskreno, bilo mi je super. Ne žalim za tim vremenom ali ne bi bila izgubljena da ni danas nemam dečka. Nakon dvije duge veze i bezuspješnog lutanja u pronalaženju sebe u tim vezama odlučila sam uzet "mali" predah. Mali predah se odužio na fenomenalnih godinu i pol. U vrijeme mog samovanja naučial sam sebe cijeniti više, voljeti se i biti sama sebi na prvom mjestu. Ali nije bilo sve lako i jednostavno.
Znate onaj feeling nakon prekida kad se drugi dan pitaš tko će mi poslat poruku da misli na mene, tko će me nazvat i reć da me voli i s kim ću se navečer šetat lungo mare? E pa tko će više mislit na mene i voljet me ako ne ja sama sebe? U početku pomalo izgubljena u novonastaloj situaciji odlučila sam se nagradit novom frizurom, probušila još tri rupe na uhu i kupila si novu torbu( ah, ti ženski fetiši :)). Ta torba mi je i danas jedna od najdražih u moru torbi baš iz razloga što je tada označavala početak meni nekog tada pomalo zastrašujućeg razdoblja. I onda kad shvatiš da osim na svom vanjskom izgledu još moraš poraditi i na unutarnjem, e onda si na konju. Iako je ovaj drugi dio malo teži od kupnje nove torbe. Počela sam više vremena provoditi s frendicama, pa čak i s starcima, izbiljno uhvatila knigu u ruke, i subotom se naravno odlično zabavljala. Ponovno sam uživala u dobroj knjizi, u autu sam slušala muziku koju sam ja htjela, navečer uživala u filmu koji sam sama izabrala u videoteci, i sama s smješkom na licu i s nekim novim samopouzdanjem šetala Korzom. Bila sam poželjna sama sebi, napokon sam naučila uživat u vlastitom društvu. U vlastitoj tišini i samo u mojim mislima. Još sam više počela cijeniti stvari koje sam sama napravila, stekla, zaradila. Uživala sam u plodovima svojeg rada i sama se sebi divila. I nisam se preko noći pretvorila u osobu koja sama sebe ipak voli najviše, pa i danas se znam uloviti kako sam nesigurna u ono što moram ili želim napraviti. Ali danas ne dam da me to obeshrabri. Vjerujem u sebe mnogo više nego davnih dana kad sam vjerovala da drugi vjeruju u mene više nego ja.
Voljela bih da sve moje frendice iskoriste svoje singl dane na način na koji sam ja. Jer nije svako zlo za zlo. Umjesto da kukaju kako su same, tužna i možda u svojo glavi misle i nepoželjna, neka učine nešto za sebe, jer niti jedan "princ" ih neće voljeti ako one sebe same ne budu.
Post je objavljen 07.11.2005. u 15:20 sati.