I tako sam ja shvatio da sam mutav. Mutav u pogledu komunikacije sa suprotnim spolom. Ali onom suptilnom vrstom komunikacije koja vodi do nečega. Ne kužim ja to. Ne kužim da neke rečenice imaju dvojako značenje. Ja čujem samo jedno značenje. Ono doslovno. Tako da ako neka hoće sa mnom u krevet, morat će to reći otvoreno. Nema Vam druge. Ali tko zna da li bi i onda otišao s Vama. Ja sam idiot.
Vikend je bio dobar. U petak nisam išao nikamo. To postaje već uobičajeno. Ali barem sam uživo gledao kako Lana ispada iz Big Brothera. Takve stvari uvijek zagriju srce. Ostatak večeri sam pokušao pogledati što više od osam sati i pedeset minuta četvrte sezone Seinfelda, koja je bila neprživa, a trebala je ići natrag put Londona u roku od dva dana. Zaspao sam negdje nakon pete epizode. Ali vjerojatno samo na kratko. Onda sam se prebacio s kauča u krevet. I gledao neki film o tinejdžerkama bogatašicama i njihovim problemima sa mladićima i svršavanjem.
Subota je počela gledanjem probranih epizoda četvrte sezone Seinfelda. Tako sam odgledao onu sa Bubble Boyom, onu kad se natječu tko će najduže izdržati bez drkanja i još par njih. Onda sam ogladnio. A doma nije bilo nikog. A majka je isto baš bila nazvala i pitala što bi mogli jesti. Ona je bila negdje. Tako sam se dogovorio s njom da se nađemo kod Srbina i tamo ubijemo nešto hrane. Ubili smo. Jeo sam neku stvar koju smo Richard i ja otkrili zadnji put kad smo bili kod Srbina. Nisam znao da postoji punjena pljeskavica. Ali očigledno postoji. I kad se zareže, onda iz nje iscuri mješavina kajmaka i masti. I onda umačeš kruh u to i bude ti fino. I tak. Onda sam otišao vratiti Seinfeld DVD-e Jay-Zeevoj majci. A nakon toga otišao u KSET na koncert nekolicine Njemaca. Koji su bili dosadnjikavi. Pa se nas nekoliko ljudina pokupilo u SC na Demode. Tamo smo pili skupu i ne baš neku posebno dobru pivu. A kad su nas od tamo potjerali, onda smo otišli do Spunka. I tamo smo pili pivu sve do fajrunta. Onda je anti-personovu prijateljicu i mene doma odveo drug Oktopod. Jer živimo blizu. A drug Oktopod ne živi baš tako blizu, ali eto, ponudio se čovjek, te mu i još jednom hvala.
Nedjelju sam proveo pred televizorom i pred kompjutorskim ekranom. Čak sam i radio malo. A danas se, nakon sedam mjeseci, u Zagreb napokon vraća Dragutin. Nadam se da će imati hrabrosti i snage pa da se nađemo. Ipak, čovjek živi samo stotinjak metara dalje od mene. Eto, to Vam je to. Ako ste u prilici, nabavite si novi Why?ov album, jer je dobar. Barem meni. Zarazio sam se njme, zahvaljujući drugu anti-personu. Špulkfurksamers!!!
Post je objavljen 07.11.2005. u 18:05 sati.