Marketing
Fossil Rock II - Prvi kilometri pijeska
Cim smo zamakli iz Al Aweera nasli smo se u nepreglednom prostranstvu iz kojeg su se uzdizale male skupine pustinjskog drveca. Pravo mjesto da malo rastegnemo vozila, nakon guzvi na dubajskim cestama...
...uskoro smo stigli do dina. Isprva smo isli samo uz njih, da malo steknemo strahopostovanje...
...a onda je doslo i vrijeme da se pocnemo penjati po njima.
Odluka na krenemo na ovu je dosla malo kasno. Toliko kasno da Gernot, koji je u tom trenutku nesto ceprkao po iPodu nije ni primjetio da smo skrenuli. Kako ovdje nema naglih skretanja i kocenja, odmah smo ga izgubili. Mi gore, on dolje...
Posto je svaka dina ista, uzaludni su svi pokusaji zemaljskog trazenja. Kad god bi se popeli na dinu uvjereni da nas on ceka iza nje nasli bi na istu scenu, hrpa pijeska i deva koja nas za cudjenjem gleda: "Gernot? Ne, nije ovuda prosao...".
Sva sreca da smo imali odgovarajucu opremu, pa smo ga locirali po GPS kordinatama. U ovom krajoliku mozemo biti 50 metara od njega i kruziti, a da ga ne vidimo.
Dok smo ga navodili kako da dodje do nas ja sam trazio alternativne izvore nafte, ali cini se da sam promasio dinu. Bas ovdje nije bilo nicega.
Lokalno "stanovnistvo" nas je promatralo u cudjenju, jer smo poremetili njihov zivotni ritam, bas u vrijeme rucka...
...ili kratke setnje nakon objeda.
Inace, znam da neke zanima botanika, ali od flore pustinje se bas i ne moze napraviti neka znanost. Na tvrdjem terenu, gdje ima malo vode rastu akacije, sve ostalo se svodi na ovo cudno grmlje sa cudnim zutim plodom kojeg nismo probali, ali devama se jako svidja. U ovoj pustinji nema kaktusa (bar ih ja nisam vidio).
Medjutim, ostim botanickog znacaja, ovo grmlje je idealno postavljeno kao slalomska staza. Ovdje pocinje prava zabava...
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 06.11.2005. u 17:51 sati.