Zanimljivo je to, zar ne? Tolerancija, bratstvo i jedinstvo, te mnogo precjenjena jednakost. Ne tako davno, svi smo željeli bili jednaki, drugovi i drugarice. Kako, molim vas lijepo pametne, to postići? Da svi imamo identična materijalna bogatstva, opet ne bi bili jednaki jer se razlikujemo kao ljudska bića. Zavist nas drži, i to ne zbog toga što netko ima bolji auto ili veću kuću, nego zato što je dovoljno snalažljiv da si to priskrbi. Negdje je u novinama pisalo da dvije žene u posve jednakoj haljini imaju veliku šansu da zavide jedna drugoj zato jer "onoj drugoj haljina puno bolje stoji". Drugovi i drugarice, sve je to u vašoj glavi.
Da se odmaknemo od prošlosti i vratimo u budućnost. Europa tvrdi, ujedinjeni u raznolikosti, pa ipak jedna od različitih grupa sad pali prigrađa Pariza. Grad svjetala, indeed.
Što me nagnalo na ovaj post? Pa, zapravo, nešto posve beznačajno. Dođem danas u školu, prvi sat tjelesni, podjeljeni smo. Na cure koje imaju svoj set vježbi, te na nas muške koji imamo svoj. Dalje? Na one koje ne rade, na one koje rade danas. Oni koji ne rade na one koji su lijeni, na one koji nemaju opreme, na one koji su bolesni. Još? Kemija. Red najdesniji zidu, tamo sjede svi "pametni", "mirni" i "koji rade". Srednji je kako tako, ali je zato lijevi desno krilo vrata pakla. Najgori neradnici, zločinci i barabe. Tako naime, misli profesorica (moram li reći da sjedim u lijevom dijelu).
Informatika. Pola nas u jednoj učionici pola u drugoj, ali opet nismo jednaki, jer mi u drugoj nismo imali Delphi, pa nismo mogli pisati kontrolni. Ulazim u našu učionicu, čeka nas profesorica iz zemljopisa, koja je ponukana ocjenama i neradom željela preurediti malo razred. Svi brbljavci su dobili svoj red, udaljen od nas "marljivih" (danas je jedinica iz zemljopisa postala službena jednim brzopoteznim upisivanjem kolca). Ja sam preseljen, zajedno s Nighthawkom ravno pred profesoricu. Grizem jezik da se ne smijem njezinim bljezgarijama. "JA SAM OVDJE ŠEFICA!!", reče ona. "Ja ću se buniti razredniku...", učenik kojemu nije drago da ga šalje u magareći red. "NEMA RAZREDNIK MENI NIŠTA GOVORITI JA SAM OVDJE BOG I BATINA..."
Nije možda točno od riječi do riječi, ali... Šta ćeš. U nemogućnosti kontroliranja ne-reda u školi, "drugarice" izoliraju "nepoželjne elemente". (Udahni, odmori prste, prebrzo tipkaš)
I tako, dame i gospodo. Sjetite ste, niste jednaki, ali onda... Zašto bi itko želio biti?
Glazba: King Prawn - Bitter Taste
Kierlan Darkskye,
The United, Divided
Post je objavljen 07.11.2005. u 15:02 sati.