
Kod mene ništ novoga…Jebate, po mraku idem na posel, po mraku se vraćam doma. Moje najmanje djetešce je demonstrativno odbilo bilo kakav izlazak van. Veli da mu je zima. Na mamu je. I ja sam zimogrozna. U svakom pogledu. Spavam u čarapama. Onim debelim, ličkim. Moj dragi mam izgubi volju za sexom kad me vidi u tim „čobanskim“ čarapama, kak ih on zove. Znači, za mene je uslijedio vrijeme apstinencije (yes!!!), a i za mog dragog (sad bi on rekao „fuck“). Ne volim niti jesen niti zimu. Već sam vam pisala da bi rado odspavala zimski san. Ne doživljavam te šeme s prekrasnim jesenskim bojama, divnom bjelinom snijega… Ono kaj ja vidim su hrpe otpalog lišća, zimi još veće hrpe zmazanog snijega po cijelom gradu…
Je, lijepo je u šumama, na brdima, znači u prirodi, ali u gradu? Strava…
Baš sam mrzovoljna.
Idem se posvadit s nekim, to me uvijek oraspoloži!
Sad bu divljakuša rekla: Koja si ti witch!
Post je objavljen 07.11.2005. u 10:41 sati.