Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milenijljubavi

Marketing

Srednja žalost

Jučer nešto prije 19:30 izašao sam iz stana i krenuo do obližnjeg kioska kod kojeg sam čekao frenda. Kasnio je kao i obično. No, dobro. Imao sam zanimaciju, točnije gledao sam Orionov vatromet koji ovaj put i nije bio baš nešto, još mi je i jedna visoka dvokatnica smetala. Stigao je i on. Produžili smo ulicom ravno do sportske dvorane gdje se održao koncert Prljavog kazališta. Putem mi je pričao o nekom rođendanu na kojem je proveo dan. Kroz veliku gužvu probili smo se do dečki iz razreda. Glavna tema bio je roditeljski sastanak koji je bio dan prije na kojem nas je raska blatila. Govorila im je o našem ponašanju, bolje reći ponašanju pojedinaca, na nedavnom maturalcu u 8. mjesecu. Da, bilo je ludo. S nekima je imala posla i policija, ostali su bez putovnica i sl. Bilo je već oko pola 9 kad smo ušli u dvoranu, koncert je taman počeo. Ostavili smo jakne kod golova i otišli naći mjesto za stajanje. Atmosfera je bila dobra. Frend i ja smo popili 1 Pan dok su ostali počeli uzastopce ići po sve više rundi. Već su polako počeli ludovati, alkohol je počeo raditi svoje. Zagrlili smo se i pjevali. Bližio se kraj oko pola 11 i posljednja pjesma. Frend i ja smo otišli u disco bar gdje su nas još dvojica dečki čekali, a ovi ostali iz razreda uputili su se na svoju stranu i otišli tko zna gdje. Sva sreća, pomislih u sebi jer ih više nisam mogao podnositi. Sjeli smo i popili još jednu pivu, slušali dj-a koji je puštao dobre stvari. Još sam se morao praviti da kao gledam neke cure na podiju, a ustvari misli su mi bili na nekom drugom. Još su nas neke frendice iz razreda došle pozdraviti. Tipkao sam i dopisivao se s frendom iz Bjelovara koji mi je dao dobre savjete :) .
Iza ponoći otišli smo u obližnji disco. Muzika i nije bila baš nešto, gužva ko i obično, sve puno dima, a nimalo zraka. Izvukoh se uskoro van da nazovem frenda u Istru jer smo imali dogovoreno da ćemo se čuti da razmjenimo kako nam je vani. Vratio sam se unutra, sjeo i gledao kako se gibaju ovi na podiju. Bilo je podnošljivo do onda dok nisu počeli puščati neke narodnjake. Bljuvalo mi se od onog kreštavog glasa neke babetine. Pokupio sam se van i prčkao nešto po mobitelu. Čuo se još sa frendom i uskoro sam otišao doma. Da je bila neka bolja muzika možda bi se i ja priključio na podij, iako je od nas četvorice samo jedan plesao. Mislio sam da će biti bolje. Al šta je tu je. Barem sam nakon nekog vremena negdje bio. Samo, mislim da se ne uklapam s ovima s kojima sam bio. Barem ovaj put nisu puno gnjavili oko cura kao obično. Da sam barem bio s nekim ko je ko ja. S njima mi je milijun puta bolje. Naravno, svi su daleko, a jedini gay frend iz grada bio je doma pred televizorom.

Legao sam oko 15 do 3. I spavao ko top do 9:40 kad me je probudio telefon, grrrr, a što bi dao za barem još pol sata spavanja.
Pojeo sam paštetu za doručak i krenuo na učenje. Prvo nešto malo francuski. Onda pauza pa izležavanje na krevetu. I sve pokvari mama svojim glupim pitanjem o tome dal imam curu, da bi je ona voljela upoznati. Smračilo mi se pred očima. Odgovorih joj da nemam curu. A u sebi samo prokomentiram, nećeš ju nikad vidjeti ni upoznati jer je neće ni biti.Iznerviran počeo sam učiti pravo. Bar sam prošao 20 strana od njih 65 i mislim da sam i zapamtio nešto. Bilo mi je već dosta dosadnih pravnih pravila i bacio sam se na krevet i počeo razmišljati. Što je sve prošlo mojom glavom neznam ni sam. Nakupilo se toliko toga, uhvatila me neka depra. Osjećao sam se toliko usamljeno, tužno... I tko bi me drugi vratio u život nego meni najdraža osoba do koje mi je jako stalo. Od sreće mi je suza niz oka kanula. Dirnulo me. SRCE SI NAJDRAŽI :) Svaka njegova poruka prebaci me u drugi svijet u kojem ljudi imaju osjećaje i kojima je stalo, a znaju i to pokazati. Nadam se da ću uskoro i uživo vidjeti taj svijet. :-)
Tako male stvari me čine sretnim. Osjećam se napokon dobro, iako često mislim da sam sam, oko mene se nalazi dosta dragih mi prijatelja koji nisu fizički blizu mene ali oni postoje, oni su tu sa mnom. Svaki dan razgovaram barem s jednim od njih. Pozdrav dečki :-)

Pokažimo kakvi smo i koliko zapravo vrijedimo!

Pusa svima :)



Post je objavljen 06.11.2005. u 21:59 sati.